Francuska: Sekularizam Jakobinaca

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit, prof.dr. Kudreta Bulbula.

Francuska: Sekularizam Jakobinaca

 

Francuska: Sekularizam Jakobinaca

 

Zamislite da se u Turskoj, ili u zemlji gdje se nalazite, u školama za manjine, zabrane izleti djece i roditelja u jevrejskoj ili hrišćanskoj nošnji. Ne možete vjerovati, zar ne? Da li se može desiti nešto tako u današnje vrijeme? Kakav bi to bio primitivizam, kakva zatupljenost, zaostalost?

Stanite, ne brinite. Nije se ovako nešto dogodilo u Turskoj ili tamo gdje živite. Ovakvo nešto se dogodilo u Francuskoj. Francuska je na putu da donese upravo ovakvu odluku u vezi muslimana.

U okviru zakona o školstvu koju je pripremila vlada, Senat Francuske je odobrio tačku kojom se zabranjuje da pratioci učenika na izletima mogu nositi maramu. Da bi zakon bio ratifikovan potrebno je da ga odobri i skupština.

Francuski ministar obrazovanja Blanquer je kazao da će učiniti sve kako se na školskim izletima ne bi nosila vjerska obilježja. Prijedlog zakona kojim se zabranjuje sudjelovanje majki s marama ili nekog od rodbine na izletima djece osnovnoškolskog uzrasta, temelji se na tome da roditelji na školskim izletima posjeduju status privremenog državnog službenika i da ne smiju imati nikakvo vjersko obilježje. U Francuskoj, kao i u mnogim drugim zapadnim zemljama, naročito u Austriji, ove i druge zabranjene arhaične prakse i tumačenja postali su sasvim uobičajeni. Samo ova provedba, kao što sam napominjao i u vojim prethodnim kolumnama, dovoljna je da pokaže samopouzdanje Zapada i u kakvoj krizi slobode se nalazi. Bez povećanja broja primjera, analizirajmo kakvo je ovo pomračenje uma, sa kakvom krizom slobode se suočava Zapad i kako brzo korača ka totalitarizmu.

Zakon se može kritikovati i sa aspekta ravnopravnosti jer ovako nešto ne predviđa za hrišćane i Jevreje. No još bi čudnija bila zamisao da se u ime jednakosti prema svima zastupaju različiti oblici ugnjetavanja, primitivnih i vjerskih sloboda i primjera koji se protive ljudskim pravima. Da, sve se to protivi jednakosti. Ono što se možda treba braniti je da ne smije biti jednakosti u ugnjetavanju, pritisku i neslobodnoj atmosferi.

 

Sekularizam koji se odvojio od svrhe i pretvorio u sredstvo za pritisak

Sekularizam je pozitivan i napredan korak za Zapad jer se smatra oslobađanjem od vjerskih ratova. Pravo na življenje različitih načina života je mehanizam koji je razvijen u cilju zaštite vjerske slobode. Što se tiče naše historije, vjere inače, sa svim svojim razlikama, žive u harmoniji i spokojstvu. Ono što se očekivalo od sekularizma na Zapadu bilo je preplavljeno tolerantnom i pluralističkom interpretacijom islama.

Izraelski historičar profesor i popularni pisac Yuval Noah Harari ovu situaciju opisuje slijedećim riječima:

¨U srednjevjekovnoj Evropi nije bilo ni kap tolerancije. 1600. godine u Parizu su svi bili katolici. Kada bi protestant ušao u grad, bio bi ubijen. U Londonu su svi bili Protestanti. Kada bi jedan Protestant ušao u katolički grad, bio bi ubijen. Tih godina Jevreji su izgonjeni iz cijele Evrope. Niko nije želio muslimane... A u isto to vrijeme u Istanbulu su sretno živjeli muslimani iz različitih mezheba, katolici, Armeni, hrišćani, Grci, Bugari...

I pored toga što je sekularizam na Zapadu trebao da bude mehanizam koji će pod svoje okrilje okupljati različita vjerovanja i načine življenja, često smo svjedoci, a naročito na primjeru Francuske, da je sekularizam pretvoren u sredstvo za pritisak. Kao što se može vidjeti na ovom primjeru, vjere se ne iskuljučuju samo iz političke, već iz svih sfera života.

Pokušavajući spriječiti religijsko ugnjetavanje, sekularizam se pretvorio u novu religiju u svim područjima života, koja je postala pritisak na sve religije, i to na taj način da njen okvir nisu definisali vjerski ljudi, već skupštine i pravosudne institucije. Kad ljudi vide sekularizam kao tlačiteljsku, tiransku i jakobensku praksu sužavanja staništa različitih životnih stilova, ne mogu a da ne pomisle da li bi ove zemlje, da se u kom slučaju vode u ime neke religije, bile još okrutnije prema razlikama. Ako će se razlike u ime sekularizma izbaciti iz svih životnih sfera, ako će se obrazovanje, kultura i politika u potpunosti definisati prema sekularizmu i ako je cilj da društvo bude u potpunosti sekularno, koja je onda razlika sa totalitarnim sistemom koji ima za cilj da bude sinteza ili nacista ili komunista.

 

Ko ima pravo nad djetetom?

 

Jedno od područja u kojem je razumijevanje jakobinskog sekularizma najizraženije je ¨zaštita¨ djece od različitih uvjerenja. Kao što je slučaj na gore navedenom primjeru, porodici koja je odgojila to dijete zabranjeno je da sa vjerskim obilježjima prisustvuje školskom izletu. Sada se postavlja pitanje ko ima pravo nad djetetom kada je u pitanju definisanje identiteta. Država? Porodica? Ako je odgovor na pitanje država, onda u čije ime ćemo kritikovati komunizam, fašizam, nacizam? Zašto bi država, pored porodice, posjedovala ovakvo pravo? Ukoliko porodica djetetu ubrizgava identitet koji se poistovjećuje sa terorizmom i koji se suprotstavlja temeljnim ljudskim pravima, onda će država naravno insistirati. U normalnim uslovima, porodica je ta koja neminovno jedina posjeduje pravo na to kakav će identitet posjedovati njegovo dijete.

 

Sekularizam Anglo-saksonskog kontinenta

 

Anglo-saksonski sekularizam ili samo sekularizam ima za cilj da spriječi intervenciju vjere u državne poslove. No, u ovoj zemlji su vjera i država jako povezani. Kraljica Engleske je istovremeno i zvanično predsjednica anglo-saksonske crkve.

U Europi, nakon kolapsa starog režima, cilj sekularizma bio je da  sve ono što je zamišljeno sa prosvjetiteljstvom, religijom, tradicijom, i ostalim posredničkim institucijama bude isključeno ne samo iz političke sfere, nego i iz socijalne i da bude zatvoreno u nevidljivo područje, koje se nigdje ne može naći. Ovaj pristup je ujedno najveći uzrok činjenice da su krvavi lideri poput Hitlera i Musolinija izašli upravo sa prostora Evrope a ne Anglo-saksonskog kontinenta te da su i danas to prostori na kojima najviše vladaju rasističke partije. To je zato što se u situaciji kada su religija, tradicija i posredničke institucije između pojedinca i države u potpunosti ukinuti, sve svodi na racionalnost konstitutivnog uma i nema više elementa da se ograniči država i vođa.

Našu analizu ću završiti riječima francuske spisateljice Simone De Bauvoir a koja kaže: Toliko smo prisvojili ideologije koje su stvorene zbog čovjeka da smo zaboravili ljude.



Povezane vijesti