Šestogodišnji dečak koji je izgubio ruku i nogu u napadu Assadovog režima sanja da dobije proteze

- Najmlađe dijete porodice, Abdo, ranjen je u minobacačkom napadu režimskih snaga na grad prije godinu dana

1742600
Šestogodišnji dečak koji je izgubio ruku i nogu u napadu Assadovog režima sanja da dobije proteze

 

Šestogodišnji dječak Abdo Maderati iz Halepa, koji je izgubio ekstremitete u napadu snaga sirijskog režima Bashara al-Assada, sanja o tome da što prije dobije protezu ruke i noge, javlja Anadolu Agency (AA).

Porodica Maderati, koja je izbjegla u okrug Al-Bab nakon žestokih napada Assadovog režima 2016. godine na Halep, trenutno živi u mjestu Tadif, na liniji fronta između Assadovog režima i vojne opozicije.

Najmlađe dijete ove porodice, Abdo, ranjen je u minobacačkom napadu režimskih snaga na grad prije godinu dana.

Nakon što je prebačen u bolnicu, mališanu je amputirana desna ruka i polovina desne noge.

Porodica Maderati, koja živi daleko od svog doma i suočava se sa brojnim finansijskim poteškoćama na prvoj liniji fronta, čeka ruku pomoći pruženu njihovoj djeci.

Povodom "3. decembra, Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom", mališan Abdo ispričao je za AA svoja bolna iskustva.

"Izašao sam iz kuće sa prijateljem. Kada sam bio kod naših kućnih vrata, čuo sam buku. Kad sam otvorio oči, bio sam u bolnici. Nisam mogao ničega da se sjetim. Tada me probudila majka, i davala mi nešto da jedem. Tada sam shvatio da nemam ruke i noge. Operisali su me, sada sam dobro", kazao je ovaj mališan.

- Voli da se igra s drugovima -

Dodaje da voli da se igra s drugovima uprkos fizičkom invaliditetu.

"Želim ponovo da hodam. Želim da kasnije radim kao moj otac. Ne mogu da idem u školu. Ismijavaju me zato što nemam ruku i nogu i izbjegavaju me. Vidio sam na snimku da neki ljudi nose plastične noge i ruke. Želim i ja da to imam, da ponovo hodam i da pomažem majci. Želim ići i u školu", kazao je ovaj dječak.

Dječakov otac, Mahmud Ahmed Maderati, istakao je da je mnogo propatio cijeli život.

"Moj život je oduvijek bio nekakva borba. Nakon što sam morao da izbjegnem iz Halepa, nismo znali kuda da idemo. Smjestili smo se ovdje na graničnoj liniji. Sada praktično živimo na liniji fronta", kazao je on.

- Brojni finansijski problemi -

Ističući da im je bilo mnogo teško zbog finansijskih problema, Maderati je kazao da su se nastanili u Tadifu s obzirom na povoljnije cijene kirije.

"Dok sam radio kao portir na pijaci, stigla je vijest. Rekli su mi da mi je sin povrijeđen. Odmah sam potrčao prema kući. Kada sam stigao do njega, nije imao ni ruku ni nogu. Mnogo sam se plašio da će se ovako nešto i desiti. Mnogo se rastužim kada vidim sina dok praktično puže. Plačem, ali ni to ne pomaže. Zato pozivam sve dobre ljude da pomognu kako bi moj sin dobio proteze. Želim da moj sin ponovo hoda", kazao je dječakov otac Mahmud.

Na kraju ističe kako tokom sedmice radi samo nekoliko dana, te da je teško naći neki posao.

"Ne znam gdje da idem. Kirije su vrlo skupe. Ne mogu da kupim ni lijekove ni hranu. Želim da moj sin što prije dobije proteze. Želim da ide u školu. Niko ga ne prihvata samo zato što je invalid. Ako mu se ugradi proteza, život bi mu bio dosta lakši", kazao je Mahmud.


Tagovi: #Sirija

Povezane vesti