Čari Anadolije 37/2022

Čari Anadolije 37/Samostan Sumela

1825603
Čari Anadolije 37/2022

Sanja san i kreće na dug put jedan monah. Prelazi mora, prelazi planine. U snu je u jednoj pećini vidio Hz. Isu i Hz Merjemu. Hz. Merjem je rekla da je sveti Luka napravio ikonu i da su je u ovu špilju donijeli anđeli. Monah, koji je krenuo iz Atine, susreće drugog monaha u luci Trabzon. Ovaj monah iz Istanbula je sanjao isti san i traži pećinu. Dva monaha, ne znajući jedan za drugoga i polazeći s različitih mjesta, pronalaze špilju; štoviše, ikona je unutar špilje. Odmah su prionuli na posao da ovo mjesto pretvore u crkvu. Tako je nastao samostan Sumela, koji će kasnije postati jedno od važnih središta kršćanstva. Zapravo, ovo je priča koju smo ispričali, je li se događaj doista ovako dogodio, ne zna se jer o ovoj temi nema zapisa u povijesnim izvorima. Ali ovo je uobičajena priča. Možda je to samo priča ispričana kako bi se povećala vjerska privlačnost i izražajnost. Danas ćemo vam pričati o samostanu Sumela, čiji vrh, svojom visinom iznad razine mora, dotiče oblake.

Prvi samostani podignuti su na vrhovima planina, u pustim krajevima svijeta, kako bi bili daleko od ljudi i blizu stvoritelja. Izvodi se od riječi "monos" što znači samoća ili biti sam. Monaški život počinje i razvija se prvi put u religijama indijskog podrijetla. Vjeruje se da je za razumijevanje života i postizanje savršenog života potrebno odreći se materijalnog. Pobjeći od svijeta i njegovih blagoslova moguće je fizički i prostorno izolirano. Zato se samostani teškom mukom grade u pustinjama, na vrhovima stijena, na mjestima gdje nema karavana. Kako vrijeme prolazi, ovakav način razmišljanja se također može vidjeti u različitim geografskim područjima i različitim religijama. Međutim, samostani dobivaju posebnu važnost u kršćanstvu. Samostani se pretvaraju u mjesta gdje se mala djeca osposobljavaju za širenje svoje vjere. I opet, izgrađeni su daleko od normalnog toka života, na mjestima gdje priroda tjera ljude i koja nisu lako dostupna.

 

Samostan Sumela u Trabzonu impozantna je građevina koja je izgrađena izazivajući geografske uvjete i zadivljuje one koji je vide. Samostan je dobio ime po riječi "melasa" što znači "crna". Neki kažu da je samostan dobio ime po tamnoj gori na kojoj je sagrađen, a drugi kažu da je ikona Bogorodice ovdje bila obojena crnom bojom, pa se tako i zvao... Manastir se smatrao svetim jer je u njemu bila ikona za koju se vjeruje da čini čuda. Vjerovalo se da ikona Djevice Marije, poznata i kao Crna Madona, ublažava bolesti, glad i sve vrste nevolja te stvara čuda.

Samostan Sumela, 1150 metara nadmorske visine, poznat je i kao samostan Djevice Marije. Građevina koja izgleda kao dio strmih litica izvan grada, u šumi, svojim je položajem nastavila tradiciju odabira mjesta za samostane. Sumela, grčko-pravoslavni samostan, bio je najvažniji samostan u regiji jer je bila škola za školovanje monaha. Prvo se počela graditi restauracijom špilje u stijeni u crkvu. S vremenom je proširen strukturama uklesanim u stijene, baš kao i njemu slični samostani u Kapadokiji. Samostan je svoj današnji oblik dobijao više od tisuću godina.

 

One koji žele posjetiti samostan Sumela čeka pomalo izazovan uspon, jer na početku stepenica koje vode do samostana posjetitelje dovoze autobusi. Preporučujemo vam da bez žurbe uživate u impresivnom krajoliku i prirodi dok se penjete uz stepenice duge oko 300 metara. Okružen blagim mirisom šumskih ruža jedinstvenih za područje Crnog mora i divovskih graba, ova vas cesta može odvesti do onih čarobnih priča koje ste čitali u djetinjstvu. Kada se uspenjete na uske stepenice i dođete do dvorišta samostana, dočekuje vas jedno sasvim drugo čarobno mjesto. Na ulazu se nalaze stražarske prostorije zgrade koja se prostire na vrlo velikom prostoru. Samostan koji se sastoji od 72 sobe sa špiljom pretvorenom u crkvu, monaškim sobama, kapelicama, studentskim sobama, pansionom i knjižnicom, stoji pred vama u svom svom sjaju kao da je izašao iz bajke! Usred samostana nalazi se i sveti izvor. Velike kapi vode padaju sa stijena iznad. Ova voda stoljećima nikada nije bila prekinuta. Vjeruje se da Ayazma liječi i smatra se svetom. Zato ga i danas često posjećuju i kršćani i muslimani.

 

Samostan Sumela nalazi se na popisu svjetske kulturne baštine UNESCO-a i impresionira ljude svojim sjajem. Činjenica da je unatoč geografiji izgrađen ovako veliki kompleks još jednom otkriva što čovjek može učiniti za ono u što vjeruje. Osim impresivne arhitekture Sumele, pozornost privlače i njegove freske. U vrijeme kada je malo ljudi znalo čitati i pisati, freske su napravljene kako bi se ljudima govorilo o Bibliji. Stvaranje svijeta, scene u Bibliji i neka čuda, Hz. Merjema i odlomci iz Isusova života prikazani su na ovim živopisnim freskama. Ove freske su s vremenom demontirane. No, po ostavljenim zidnim slikama može se shvatiti koliko su nekada bile veličanstvene. Tijekom restauratorskih radova provedenih posljednjih godina pronađen je do sada nepoznati tajni prolaz. Otkrivene su nove freske, gdje prolaz vodi do kapelice, gdje su prikazani "Raj i pakao" i "Smrt i život".

 

Samostani su složene građevine u kojima se prema potrebama dodaju nove prostorije i zgrade. Kako na njih ne bi uticale različite kulture i različita uvjerenja, grade se na mjestima daleko od očiju i ljudi. U crnomorskoj regiji moguće je naići na veliki broj samostana. Zbog svojih impozantnih šuma, strmih litica, strmih i izazovnih planina, ova regija posebno izaziva pažnju. Ove građevine, koje su preživjele do danas svjedočeći različitim razdobljima, svojom prirodom i veličanstvenom arhitekturom oduzimaju dah.

Danas smo govorili o veličanstvenom samostanu Sumela, koji je među najvažnijim svjetskim vjerskim centrima, o njegovim ikonama koje kao da su zabodene na strmim liticama i za koje se vjeruje da čini čuda, njegovom svetom vrelu sa svojim ljekovitim kapima i njegovim impresivnim freskama.



Povezane vijesti