Politički komentar Cana Acuna: "Uloga Rusije u Libiji "

Komentar eksperta za vanjsku politiku organizacije SETA / Cana Acuna...

1564840
Politički komentar Cana Acuna: "Uloga Rusije u Libiji "

 

Iako je Libija važna zemlja s obzirom na svoj geopolitički položaj u kontekstu sjeverne Afrike, istočnog Mediterana i južne Evrope, ona je također vrlo bogata u pogledu energetskih resursa. U tom kontekstu, regionalne i globalne sile žele da imaju uticaja na tekuću situaciju i konflikt u zemlji, i da učestvuju u oblikovanju budućnosti Libije. Rusija je jedna od tih zemalja.

Prije svrgavanja Gadafija 2011. godine, Libija je, iako socijalistička zemlja, išla neovisnim putem od Moskve. Uprkos tome, odnosi između Libije i Rusije uključivali su duboku vojnu i ekonomsku saradnju. Međutim, nakon raspada SSSR-a, ta je saradnja završila političkom podrškom koju je Moskva dala u nametanju međunarodnih sankcija  Libiji. Međutim, Rusija, koja je počela jačati s Putinom, vratila se na svjetsku političku scenu i uspostavila  odnose s Libijom. U Libiji je počelo  sklapanjem važnih ugovora o naoružanju i energiji. Sve do revolucije i strane intervencije koja je u zemlji započela Arapskim proljećem. Intervencijom NATO-a koja je zbacila sa vlasti Gadafija, Rusija je bila  van te igre u Libiji.

Iako je Rusija dugo vremena bila promatrač tekućih unutrašnjih sukoba u Libiji, napokon je počela ponovo postati aktivnija od 2017. godine, iskoristivši vakuum moći u toj  zemlji. Približavajući se pobunjenom generalu Hafteru, Rusija  je stekla utjecaj, posebno na istoku zemlje, premještanjem  plaćeničkih vojnih jedinica poput Wagnera u Libiju i nakon toga je  stupila u interakciju sa zemljama poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugih.

Danas ruska libijska politika  ima za cilj dovesti vladu nacionalnog sporazuma (UMH) i Libijsku nacionalnu vojsku (LNA) za pregovarački stol. Pokušavajući da preuzme ulogu „neutralnog arbitra“, Moskva se predstavlja kao zagovornik političkog rješenja krize u toj zemlji. Međutim, situacija na terenu pokazuje suprotno. Poznato je da je Moskva pružala ne samo političku već i vojnu podršku Haftarovoj vojsci. Rusko oružje često se vidi u rukama boraca LNA, a njihovi plaćenici učestvuju u zonama sukoba. Međutim, Kremlj i dalje poriče postojanje plaćenika i prodaju oružja.

Poslednjih godina Moskva pokazuje tendenciju primjene „netradicionalnih metoda“ poput plaćenika i Kontakt grupe u libijskoj politici. U tom kontekstu, kurs ruske vanjske politike u Libiji oblikuje predsjednik Čečenske Republike Ramazan Kadirov, koji igra ulogu ruskog predstavnika na Bliskom istoku. Pored toga, Ramazan Kadirov zajedno sa svojim savjetnicima Adamom Delimkhanovim i Levom Dengovim čine libijsku rusku kontakt grupu, koja je osnovana 2015. godine.

Na kraju, Rusija je bila efikasna na terenu iskoristivši vakum snage u Libiji. Počela je vojno podržavati Haftara. Seyfulislam je posebno poboljšao svoje odnose sa porodicom Gadafi. Stupivši u angažman sa zemljama kao što su UAE i Egipat, smjestila je Wagnera u Libiju i stekla značajan utjecaj, posebno na istoku zemlje. U trenutnoj konjukturi, Rusija prvenstveno želi zadržati svoj relevantan utjecaj. Jedan od ruskih ciljeva u Libiji je pokušaj da postane efikasan igrač na mediteranskom energetskom tržištu, pružajući odgovarajuću političku atmosferu koja će otvoriti prostor ruskim energetskim kompanijama kao što su "Rosneft", "Tatneft" i "Gazprom". Štaviše, učešće Moskve u borbi za vlast u Libiji određeno je njenom željom da postigne različite političke dobitke koji će stabilizovati njeno prisustvo u zemlji. Pored toga, Moskva želi proširiti svoje prisustvo na afričkom kontinentu, posebno u regionu istočnog Mediterana. Tako je energetski bogata Libija, koja ima najdužu mediteransku obalu u "regiji", dobila mjesto u ruskoj vanjskopolitičkoj agendi. Uprkos ekonomskom značaju, rješavanje libijskog sukoba nije jedan od najvažnijih problema za Moskvu. Uprkos tome, Rusija želi pokazati svoj utjecaj na druge regionalne aktere učešćem u libijskoj krizi.

 


Tagovi: #Libija

Povezane vijesti