Tjedna Analiza 36: Pronalazak ravnoteže u turskoj vanjskoj politici

Analiza Cana Acuna, eksperta za vanjska istraživanja/SETA

1484549
Tjedna Analiza 36: Pronalazak ravnoteže u turskoj vanjskoj politici

Iako se "liberalni svjetski poredak" ruši relativnim nazatkom SAD-a i zapadnog svijeta, nalazimo se u hibridnom razdoblju u kojem se ne može integrirati nijedan drugi sustav. Pokrenute su mnoge geopolitičke linije.

 Nalazimo se u nekom međurazdoblju u kojem prevladavaju sukobi i kaos. U jednom takvom razdoblju, gdje su Irak, Sirija, Libija i istočni Mediteran postali žarište sukoba, sve to se direktno odražava na nacionalne interese Turske. U jednoj ovakvoj atmosferi, Turska pokušava revizirati angažmane svoje vanjske politike i izgraditi nova partnerstva ne samo sa akterima sa Zapada, već i sa Rusijom i Kinom, velikim silama koje su u stalnom porastu.

 

Posljednjih godina dogodilo se nekoliko prekretnica koje su oblikovale tursku vanjsku politiku. Prije svega dogodio se pokušaj vojnog udara 15. srpnja, svjedoci smo sirijske krize i krize u Istočnom Sredozemlju. Turska, potresena pokušajem udara 2016. godine, doživjela je veliko razočarenje nakon činjenice da su zapadne zemlje otvorile vrata pripadnicima FETO strukture. Saopštivši da se ova situacija ne može podudarati sa partnerskim odnosima, Turska je doživjela veliku eroziju povjerenja prema nekim zemljama, naročito prema SAD-u i Njemačkoj.

 

 

Nakon toga je Turska od strane zapadnih zemalja ostavljena sama u Siriji gdje je posmatrala napore SAD-a da preko terorističke organizacije PKK u Siriji formira terorističku državu i na koncu je direktno intervenisala protiv ove situacije i to  operacijom zvanom ¨Izvor mira¨. Dok se sve ovo događalo, u cilju stvaranja uravnotežene politike, započela je politički i vojni angažman sa Rusijom. Kupovina sistema protivzračne odbrane S-400, postajanje partnerom u procesu Astana čime su se Sjedinjene Američke Države (SAD) isključile iz Sirije i radovi da se razviju ekonomsko-politički odnosi sa Kinom su samo neki od znakova za stvaranjem ravnoteže u vanjskoj politici Turske.

Turska se očito ne slaže s Rusijom u svemu, prisutna su i mnoga geopolitička pitanja. Vidimo da se dvije strane razilaze u važnim pitanjima poput ruske podrške Assadovom režimu, njezinog vojnog partnerstva s generalom Haftarom u Libiji i krimskog pitanja.

No, stav SAD-a i zapadnih zemalja prema Turskoj, njihov pristup terorističkoj organizaciji FETO i njihova pozicija u Istočnom Sredozemlju i u Siriji, potakli su Tursku da formira partnerstvo sa Rusijom i pored razmirica i drugačijih stavova po nekim pitanjima.

 

U ovom hibridnom međuperiodu, kada liberalni svjetski poredak propada a kada još uvijek nije izgrađen novi, Turska pokušava pronaći uravnoteženu politiku u čijem centru će biti njeni nacionalni interesi. Iako odnosi sa Rusijom i Kinom nisu na strateškoj razini, ipak će se oni razvijati u tom smjeru.



Povezane vijesti