Da li je problem u stavu prema Otomanskom castvu ?

DA li sav problem u shvatanju Otomanskom carstvu.

Da li je problem u stavu prema Otomanskom castvu ?

Postoje neke historijske teme  koje nisu dovoljno jasne i u kojima su navedene činjenice suprotne onim činjenicama koje se iznose u vezi vladavine Osmanlija. Stalno se vode debate u vezi toga kako se treba posmatrati ova tema.

Prije nekoliko vremena , libanski predsjednik Mišel Auon je povodom 100 godišnjice nezavisnosti Libana kazao da je njegova zemlja uz pomoć Francuske dobila nezavisnost i istakao da je otomanska država provodila teror. Ovakve izraze i fraze za otomansko carstvo možemo vidjeti i nekim arapskim školskim udžbenicima.

Carstvo koje je preko šest vijekova vladalo, za vrijeme njihove vladavine naravno da postoje mnoge stvari  koje  treba kritikovati. Ali je sigurno da je največa laž to da je otomansko carstvo poput imperijalističkih zemalja , vodilo politiku raslojavanja društva i rasističku politiku. Neki čak i kritikuju Tursku zbog toga što nije vodila politiku asimilacije.

Po njim, da je Turska vodila asimilacionu politiku sada bi bilo više Turaka i Muslimana. Ukoliko se pogleda politika Francuske i Engleske ove teze nisu neutemeljene. No , treba odmah reći da politiku koju je vodila Turska ne liči na imperijalistiočke zemlje.

Pax Ottoman

Otomansko carstvo koje vjekovima vladalo je sada mjesto na kome teče velika krv. Balkan, Bliski istok, Afrika su vjekovima živjeli u miru , i poštovali su druge jedni druge. Vjera, jezik , kultura su u potpunosti bile zaštićene nakon provlačenja otomanskog carstva. Te razlike se trebaju poštovati i nastaviti.

Otomanska tolerancija ili kako se u literaturi kaže Pax Otoman su samo neke od stvari gdje se ističe pluralizam, i nakon otkrivanja Amerike svi znamo kakav je bio odnos prema lokalnim narodima , gdje je došlo do potpunog uništavanja jezika i kulture. Boravak Engleza na Indijskom poluostrvu koje je trajalo samo 150 godina je dovelo do toga da je zvanični jezik postao engleski i to se smatra kao da je to bolje.

Da je Otomansko carstvo zaista vodilo imperijalističku politiku, teško da bi Mihael Auon danas mogao da ostane Hrišćanin. U velikom broju knjiga Amira  Malufa mogu da budu odgovori premijeru njegove zemlje. On je kazao sljedeće: “ Nijedna vjera nije lišena netolerancije, Ali ako pogledamo na bilans koju su za sobom ostavili , islam uopšte nije ni približno napravio loših stvari kao što je to druga vjera napravila.

Da su Hrišćani osvojili neku muslimansku zemlju, kao što su moji preci osvojili hrišćansku, ne smatramo da bi oni 14 vjekova mogli da sačuvaju vjeru tog naroda u selima i gradovima.

Zaista , šta se desilo sa Muslimanima iz Španije ili Sicilije?  Nestali su , ili su ubijeni, ili su bili primorani da prime Hrišćanstvo. “

 

Profesor iz Izraela Yuval Noah Harari je u Hurrijet listu rekao da Pax Otoman je zaisita jasno prikazao i pokazao toleranciju.

“ U Srednjem vijeku nije bilo ni pomena o toleranciji… 1600 te godine u Parizu su svi bili Katolici. Kada bi se jedan protestant pojavio u gradu , bio je ubijen. U Londonu su bili Protestanti koji su ubıjali. U tom periodu su Jevreji izbačeni iz Evrope.

Niko neće Muslimane...U tom periodu su svi živjeli zajedno i  Muslimani i Katolici, Jermeni, i Bugari.

 

U vezi otomanskog carstva može se tražiti još  odgovora. No nije problem u Osmanlijama. Strategija  u imperijalizmu je “ podjela, razbijanje i upravljanje”. Čitava stvar je u tome koliko će nama islam biti referenca za život i mir među nama. Kao što znamo, Balkan , Bliski istok i Afrika se žele i dalje dijeliti. Cilj je stvaranje mikro etničkih ,mikro kuluturanih zajednica sa novim identitetima.

 Sada se traže novi narodi i zemlje koje će se koristiti za ovaj cilj. Izraz iskorištavane je vezano za imperijalizam i tako ga trebamo prihvatiti.

 

Naravno da ono što je ostalo  iza otomasnkog carstva se ne smije zaboraviti i naravno da će predstavljati određenu ulogu u narednom periodu.

Ne može se kazati da su akademici iz perioda Republike Turske dali dobar primjer kada je u pitanju prozapadnjavanje.  Određeni broj akademika koji su se udaljili od svoje kulture bili su figuranti u razbijanju otomanskog carstva.

Stanje na Balkanu, Bliskom istoku i Africi nije različitije od nekadašnjeg. Svi ti akademici koji su daleko od ispravne politike i same tradicije ove zemlje neće nas odvesti nigdje dalje nego što je razbijanje . Zbog toga trebamo da budemo svjesni imperijalistih ciljeva i i da historiju, društvo i region ostavimo da spava u mirnoj i toploj atmosferi.

Akademici , intelektualci, vjerski alimi , civilni predstavnici,  svi mudraci iz svih regija , trebaju se usprotiviti cijepanju društva. Ne trebaju se stvari posmatrati samo sa političkog aspekta.

Moraju se otvoriti ideje za prihvatanje historijskih, tradicionalnih vrijednosti, a ne ideje koje se nameću spolja ,a koje nemaju za cilj ništa drugo nego razbijanje i raslojavanje društva.

 

 U suprotnom , zemlje u regionu će se sve više razbijati, ratovati  i postati laki igrači imperijalističkog sila u svijetu.

 Komentar Kudreta Bulbula , dekana Fakulteta političkih nauka Yildirim Beyazit univerziteta u Ankari.

 

 


Tagovi: Pax Otoman

Povezane vijesti