"U događajima iz 1915. godine žrtve su bili i Turci i Kurdi"

Istraživači i povjesničari Maxime Gauin i Patrick Walsh pozvali su Armeniju da da doprinos u normalizaciji odnosa sa Turskom na stotu godišnjicu događaja iz 1915. godine

246568
"U događajima iz 1915. godine žrtve su bili i Turci i Kurdi"

Istraživač Centra za euroazijske studije, koji se bavi i istraživanjima dešavanja iz 1915. godine, Maxime Gauin, povjesničar iz Francuske, tvrdi da je Turska uložila maksimum u naporima u normalizaciji odnosa te da je sada vrijeme da i vlasti Armenije učine nešto u tom pravcu.

“Međutim, smatram da armenske vlasti ne žele tu normalizaciju odnosa, jer predsjednik te zemlje Serj Sarkosyan uvijek dolazi sa teritorijalnim zahtjevima. Sa armeske strane se to pitanje uvijek postavljalo kao zahtjev za teritoriju i pitanje opstanka”, kazao je Gauin.

Ukazujući na neophodnost uključivanja većeg broja međunarodnih istraživača u proces, Gauin tvrdi da je uvijek nailazio na odbijenice kada bi zatražio pristup armenskim arhivima koji se nalaze u SAD-u i Francuskoj, dok nikada nije imao problema u pristupu turskim arhivima.

Irski povjesničar Patrick Walsh tvrdi da je sjećanje na sve žrtve sukoba u istočnoj Anatoliji veoma važno za normalizaciju odnosa između Turske i Armenije, te dodaje da je to bilo doba tragedije i za kršćane i za muslimane te regije.

“Ukoliko temu postavimo oko termina 'genocid', nikada nećemo zabilježiti napredak. Svi su svjesni da u temeljima tih događaja leže Rusija, Velika Britanija i druge velike sile”, kazao je Walsh.

Naglasivši da nisu samo Armeni bili žrtve dešavanja u 1915. godini, već i Turci i Kurdi, Walsh je kazao da je Turska napravila važne iskorake u pravcu pomirenja.

Walsh dalje tvrdi da su se Armeni “kockali” 1915. godine, te navodi da su se Armenci u osmanskom periodu pobunili sa idejom osnivanja vlastite države, ali da je to bila nemoguća misija, jer su bili manjinsko stanovništvo Anatolije.

Patrick Walsh se dotakao utjecaja Velike Britanije na događaje iz 1915. godine, pored Rusije, ustvrdivši da je Velika Britanija od početka 20. stoljeća izazivala destabilizaciju tog regiona. Walsh je naveo da je Velika Britanija, koja je željela pobijediti Njemačku, 1907. godine sklopila sporazum sa Rusijom koji je uticao na cijeli region, te da je u okviru ovog sporazuma dato "zeleno svjetlo" da Rusija uđe u Osmansko Carstvo. Armeni su to shvatili kao "Osmansko Carstvo će se raspasti i imaćete vlastite teritorije", rekao je Walsh i nadalje kazao: "Iz tog razloga mislim da se među faktorima koji su izazvali događaje iz 1915. godine nalaze promjene u vanjskoj politici Velike Britanije na početku 20. stoljeća
Walsh je objavio i knjigu “Armenska pobuna”, što mu je ujedno bila tema doktorske teze na Sveučilištu Queen’s u Belfastu. On tvrdi da je tokom istraživanja imao nesmetan pristup svoj turskoj arhivi, ali ne i armenskoj.

Šta se dogodilo 1915. godine?


Kada je Osmansko Carstvo 1914. godine u Prvi svjetski rat ušlo na različitoj strani sa Rusijom, armenski nacionalisti su iskoristili priliku i počeli surađivati sa ruskim snagama s ciljem osnivanja nezavisne države Armenije.

Nakon što je okupirala Istočnu Anatoliju, ruska vojska je naišla na veliku podršku osmanskih i ruskih Armena, dobrovoljaca. I neki od Armena u osmanskoj vojsci su prešli u redove ruske vojske. Jedinice osnovane od Armena uništile su logističke kanale vojske i time usporili napredovanje Osmanske vojske, dok su armenske čete započele masakr i progon civila sa područja koja su okupirale.

Osmanska vlada je nastojala da spriječi ta dešavanja pokušavajući da ubijedi predstavnike Armena i uticajne ličnosti, međutim u tome nije uspjela. Nakon pojačanih napada armenskih skupina Vlada je 24. travnja 1915. godine donijela odluku o zatvaranju armenskih komiteta, hapšenju i izgnanstvu pojedinih istaknutih Armena. Kasnije će taj datum biti izabran za održavanje manifestacija u znak sjećanja na dešavanja iz 1915. godine.

Pošto su se, uprkos poduzetim mjerama, napadi nastavili, 27. svibnja 1915. godine je donesena odluka o premještanju armenskog stanovništva iz zaraćenog područja i onih koji sarađuju sa ruskom okupatorskom vojskom.

Iako je osmanska vlada napravila planove u vezi humanitarnih potreba migranata, zbog ratnih uslova, unutarnjih sukoba, lokalnih grupa željnih osvete, razbojništva, gladı i epidemije život je izgubio veliki broj Armena.

Povjesni dokumenti otvoreno pokazuju da Vlada nije imala cilj da se ti tragični događaji dogode, kao i da su kažnjena krivična djela počinjena protiv Armena. Optuženi i osuđeni za miješanje u ljudsku tragediju pogubljeni su još prije završetka rata.

Opće očekivanje Armenije i armenske dijaspore jeste da Turska deportaciju iz 1915. godine prizna kao genocid i plati odštetu.

Definicija "genocid" u Konvenciji o spriječavanju i kažnjavanju genocida iz 1948. godine opisana je kao čin djelimičnog ili potpunog uništenja jedne nacionalne, rasne, etničke ili vjerske grupe.

Turska ističe da se pomenuta dešavanja ne mogu definirati kao genocid i događaje iz 1915. godine je okarakterisala "tragedijom" za obje strane. Turska naglašava da se ovo pitanje treba riješiti iz perspektive "pravednog pamćenja" koje će značiti sažetak obostranog razumijevanja onog što se dogodilo i uzajamnog poštivanja pamćenja.

Osim arhiva dvije strane, Turska predlaže da se događaji iz 1915. godine istraže i u arhivima trećih zemalja, te da se osnuje zajednička komisija povjesničara koja će se sastojati od turskih, armenskih i drugih međunarodnih povjesničara.

"Jerevan nije iskoristio priliku za normalizaciju odnosa"


Najvažniji događaj za normalizaciju odnosa dvije zemlje desio se u listopadu 2009. godine. Strane su u švicarskom gradu Cirihu potpisale dva odvojena protokola o ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa i razvijanju bilateralnih odnosa.

Protokoli su predviđali uspostavljanje uzajamnog povjerenja i nepristrasna naučna istraživanja povjesnih izvora i arhive, zatim međusobno priznavanje granica i otvaranje zajedničkih granica.
Turska vlada je direktno poslala protokol u Veliku narodnu skupštinu na ratifikaciju. Armenska vlada je pak proslijedila tekst na razmatranje Ustavnom sudu. Sud je presudio da protokoli nisu u skladu sa slovom i duhom Ustava ove zemlje.

Armenska vlada je u siječnju 2010. godine saopćila da je zamrzla proces odobravanja protokola. Pet godina nakon toga, u protekloj veljači armenska vlada se potpuno puvukla.


Tagovi:

Povezane vijesti