Balkanske Aktualnosti 50/2018

Prema zvaničnim podacima, danas na Balkanu živi milijun i 100 tisuća Turaka. Osim Turaka, na Balkanu žive i muslimani, koji sa njima dijele istu povijest, kulturu i sličnu sudbinu.

Balkanske Aktualnosti 50/2018

 

Zvanični podaci pokazuju da populacija muslimana u 10 balkanskih zemalja iznosi preko 8 milijuna. Muslimani u regiji su uglavnom Suniti, no u Albaniji ima Bektaša, a u regiji Dobrudža i Alevita. Muslimanska populacija čini većinu na Kosovu, u Albaniji i Bosni i Hercegovini, dok su u ostalim regijama na Balkanu muslimani manjine. Albanci i Bošnjaci su dvije najveće muslimanske zajednice na Balkanu.

Prema zvaničnim podacima, danas na Balkanu živi milijun i 100 tisuća Turaka. Osim Turaka, na Balkanu žive i muslimani, koji sa njima dijele istu povijest, kulturu i sličnu sudbinu.

Nakon perioda Osmanlija, u državama koje su osnovane na Balkanu, muslimanska populacija je postala ¨druga klasa stanovništva¨, a u periodu komunizma nije imala priliku ni da se politički izjasni. Muslimani na Balkanu su općenito bili pod različitim pritiscima kada su u pitanju obrazovanje, socio-političko opredjeljenje, vjera, sloboda govora i ekonomija.

Iako se razlikovalo od zemlje do zemlje, u periodu komunizma vjera na Balkanu je bila u velikoj mjeri zabranjena. Na primjer, albanski lider Enver Hodža je 1967. godine u potpunosti zabranio vjeru i Albaniju je proglasio prvom ateističkom državom. Nakon zabrane vjere, u Albaniji je počelo hapšenje, uglavnom imama i sveštenika, a zločinom se smatrao svaki vjerski obred i posjedovanje svetih knjiga. Ova situacija je trajala sve do 1991. godine.

Nasuprot Albaniji, vjera nije bila zabranjena u Titovoj Jugoslaviji. No, socijalistički sistem u zemlji je vjeru držao po strani. Usljed politike koja je vođena u ovom smjeru, naročito 60-tih i 70-tih godina je znatno smanjen broj muslimana koji su obavljali vjerske obrede. Anketa koja je obavljena 1985. godine pokazuje da je u Bosni i Hercegovini bilo 17% stanovništva koje je obavljalo vjerske obrede, u Makedoniji 19% a na Kosovu 44%. Pored činjenice da se u BiH smanjio broj vjernika, ova zemlja je postala poznata i po mješovitim brakovima između Bošnjaka, Srba i Hrvata. Na primjerice, 1988. godine procenat mješovitih brakova u Mostaru iznosio je 28, u Sarajevu 22 a u Zenici 19%.

Nakon raspada komunizma, muslimani na Balkanu su se više počeli okretati vjeri. Situacija muslimana na Balkanu se znatno popravila u odnosu na period prije 90-tih godina. Osim toga, muslimani osim Turaka i Albanaca, koji su prije tretirani samo vjerskim zajednicama, pojavili su se kao poseban politički elemenat. Sa prelaskom na višepartijski sistem, muslimani na Balkanu su počeli osnivati svoje političke partije, i na taj način su postali važan politički akter.

Slobodno se može zaključiti da muslimani na Balkanu mnogo više pridaju bitnost etničkom nego vjerskom identitetu. Usljed povećanja nacionalističkih struja, dužnost islama o solidarnosti je potisnuta među muslimanskim zajednicama na Balkanu.

Turska nikada nije imala za cilj da osnuje vjersku zajednicu između Turaka na Balkanu i drugih muslimanskih zajednica. No, skladno tome, nikada nije zaboravila svoje povijesne i kulturne veze sa muslimanima na Balkanu. Kontakti turskih državljana koji su porijeklom sa Balkana sa obiteljima na Balkanu će uvijek oživljavati gore pomenute veze. Zbog svega toga će situacija muslimana na Balkanu uvijek uticati na bilateralne odnose Turske sa zemljama u regiji. Slično tome, bilateralni odnosi Turske i zemalja regije će uvijek pokazati svoj uticaj i na muslimane koji tamo žive. Strateški interes Turske prema muslimanima na Balkanu uvijek je bio i biće zasnovan na životu muslimana u ravnopravnosti i jedinstvu u zemlji u kojoj žive.



Povezane vijesti