Balkanske Aktualnosti 35/2017

Nezaposlenost je ozbiljan problem sa kojim se suočavaju balkanske zemlje. Na primjer, podaci Svjetske banke pokazuju da je u periodu od 2010-2016. godine procenat nezaposlenosti na Kosovu iznosio 45%, u Makedoniji 31%, u BiH 28%, u Grčkoj 24 posto...

Balkanske Aktualnosti 35/2017

Ekonomija je tema koja posljednjih godina najviše zanima lidere balkanskih zemalja. Skoro sve balkanske zemlje pokušavaju pronaći izlaz iz ekonomske krize koja traje već godinama. Temeljni ciljevi balkanskih zemalja su poboljšanje kapaciteta proizvodnje i paralelno tome povećanje uposlenosti. No, regija nije uspjela stvoriti zajedničku viziju u vezi toga kako će se ostvariti ovi ciljevi.

Činjenica je da sve dok kriza bude trajala u Europi da će ista pokazati uticaj i na balkanske zemlje. No, ekonomska kriza u balkanskim zemljama je strukturalni problem koji postoji nezavisno od krize u Europi. Nedostatak konkurencije na polju eksporta je jedan od temeljnih problema sa kojima se susreću balkanske zemlje. I dok protok uvoza i dalje ostaje  rentabilan, zemlje u regiji se suočavaju sa problemima deficita, još kada se na to doda i deficit uzrokovan javnom potrošnjom onda dolazi do dvostrukog problema deficita zemlje. Izlazak iz ekonomske krize upravo bi trebao smanjiti dvojni deficit u zemljama.

Prije svega, izlazak iz ekonomske krize zahtjeva odgovornost, viziju, dugoročne napore i društveni konsenzus koji će se oslanjati na činjenicu da izlazak iz ekonomske krize neće biti ni malo jednostavan ni lak, te da se za bolju budućnost, od danas trebaju realizovati veći napori i povećati požrtvovanje. Osim toga, umjesto politike koju vode kako bi spasili samo današnjicu, političari trebaju djelovati skladno ekonomskim politikama koje za cilj imaju visoki napredak na dugoročnom planu.

 

Nezaposlenost je ozbiljan problem sa kojim se suočavaju balkanske zemlje. Na primjer, podaci Svjetske banke pokazuju da je u periodu od 2010-2016. godine procenat nezaposlenosti na Kosovu iznosio 45%, u Makedoniji 31%, u BiH 28%, u Grčkoj 24 posto, u Srbiji 20%, u Crnoj Gori 20 posto, u Hrvatskoj 13 posto, u Albaniji 15 posto i u Bugarskoj  i 13%. Samo je Rumunija zemlja u regiji čiji procenat nezaposlenosti se izražava jednocifrenom brojkom i iznosi 7%. Visoka stopa nezaposlenosti uslovila je stalno iseljavanje stanovništva sa balkanskih prostora. Nisu u pitanju samo emigracije, već je poznato da su glavni gradovi balkanskih zemalja prenaseljeni upravo iz istih razloga.

Balkanske zemlje se moraju boriti protiv nezaposlenosti podstičući poboljšanje uslova rada na dugoročnom planu. Podsticaj razvoja malih i srednjih poduzeća je veoma bitan faktor u svemu ovome. No, borba protiv nezaposlenosti zahtjeva i reformu obrazovnog sistema, koja sa sobom donosi i potrebu za stvaranjem ljudskog kapitala kojim bi se na zdrav način moglo odgovoriti na zahtjeve tržišta obrazovnog sistema. Činjenica da je u većini balkanskih zemalja obrazovni sistem odvojen od tržišta, nastavlja da stvara redove nezaposlenih.

 

Možda se trebamo zapitati i da li je moguće da se podstiču proizvodnja i uposlenost uz financijske politike koje imaju za cilj smanjenje budžetnog deficita? No, ukoliko se i najmanja mogućnost budžeta bude koristila racionalno onda je moguće sprovesti ovu politiku. Osim toga, balkanske zemlje trebaju iskoristiti i svoje prirodne izvore i turističke potencijale kako bi realizovali novi priliv prihoda.

Isto kao što je primjer i kod balkanskih zemalja, u manjim i zemljama sa manjim stepenom konkurentnosti u vanjskoj trgovini, podsticaj proizvodnje je jedan od neizbježnih faktora. Ukoliko se podstiče potražnja i ukoliko domaća proizvodnja ne može odgovoriti na zahtjeve iste, ovaj proces se okončava povećanjem uvoza. Cijela ova situacija rezultira još većim povećanjem deficita u zemlji.

Sa povećanjem proizvodnje i zaposlenosti na indirektan način se povećava i eksport. No, umjesto prodaje jeftine robe, bilo bi mnogo korisnije da se inovativnost realizuje proizvodima sa visokim stepenom konkurentnosti. Neminovno je i to da se u cijelom ovom procesu trebaju nastaviti napori kako bi se privukao i strani kapital, jer interna ušteda kod balkanskih zemalja nije dovoljna da podrži ekonomski prosperitet. Balkanske zemlje su u velikoj mjeri položile svoje nade u fondove EU, naročito kada je u pitanju poboljšanje saobraćajne infrastrukture.

 

 



Povezane vijesti