Ravna Gora nakon rehabilitacije Draže Mihailovića

Američki orden koji je dobio Mihailović posthumno o tome koliku vrijednost ima u SAD-u najbolje govori činjenica da ih je, kako kaže Radosavljević, dodijeljeno svega 12 u svijetu i to strancima koji su zaslužni za njihovo spašavanje.

46453
Ravna Gora nakon rehabilitacije Draže Mihailovića

Na Ravnoj Gori mjesec dana od kako je Viši sud u Beogradu okončao suđenje i vratio građanska prava generalnu Dragoljubu Draži Mihailoviću, komandantu Jugoslovenske vojske u otadžbini, i poništio presudu od 15. maja 1946. godine, nema nikakvih posebnih aktivnosti koje ukazuju da se nešto promijenilo u odnosu na ranije stanje.

 

Do Ravne Gore stiže se lošim asfaltnim putem koji je na pojedinim dijelovima u potpunosti oštećen, pa se pretvorio u makadam. Nisu rijetke ni rupe većih razmjera koje znatno otežavaju saobraćanje ka Ravnoj Gori. 

 

Vrijeme je učinilo svoje, jer davno je bila 1992. godina kada je Vuk Drašković i Srpski pokret obnove (SPO), za vrijeme učešća u vlasti tadašnje Savezne Republike Jugoslavije pomogao u izgradnji desetak kilometara puta ka Ravnoj Gori.   

 

Prije osam godina dolazio je princ prijestolonasljednik Aleksandar Karađorđević, a jedan od posjetilaca bio je i Momčilo Perišić general-pukovnik, bivši načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, koji je koordinirao vođenje rata u BiH i Hrvatskoj.

 

Ravna Gora, odnosno najveća kota na 734 metara nadmorske visine udaljena je od Mionice oko 27 kilometara, a ako se dolazi iz Valjeva onda još 20 kilometara. Zbog lošeg puta od Valjeva do ravne Gore potrebno je oko sat i po vremena. 

 

Iako je za očekivati, na samoj Ravnoj Gori nema previše obilježja koja govore da se nalazite u središtu nekadašnjih okupljanja četnika u Drugom svjetskom ratu. Tek poneka crna zastava sa mrtvačkom glavom. 

 

- Rehabilitacija dočekana kao pobjeda - 

 

U Memorijalnom domu na Ravnoj Gori zatekli smo Vladana Radosavljevića koji brine o kompleksu u okviru kojeg se nalazi crkva svetog Đorđa i spomenik Draži Mihailoviću, a tu boravi od srijede do nedjelje popodne. 

 

Vladan je, inače, sin kapetana Miloša Radosavljevića, komandanta valjevskog ravnogorskog korpusa Jugoslovenske vojske u otađbini čija slika stoji uz Dražinu u Memorijalnom domu, a piše kako je nestao u Bosni u junu 1945. godine. 

 

"Malo je ekonomska situacija oslabila, inače, kada je otkriven spomenik 1992. godine 80.000 ljudi je bilo ovdje. Ljudi su pješice se penjali uz cijelu Ravnu Goru. To je napravljeno zahvaljujući Vuku Draškoviću i SPO-u. Tada su bili na vlasti i imali su mogućnosti. Napravili su deset kilometara put uz planinu", navodi Vladan. 

 

Kaže kako je nakon odluke suda o rehabilitaciji Mihailovića, ipak, povećano interesovanje za dolazak na Ravnu Goru, ali da će se to tek ostvariti u narednom periodu.  

 

"Imao sam bezbroj telefonskih poziva ljudi sa pitanjem kada da dođu. Interesovanje, već ima ljudi: imam već najavljene neke ljude da će doći jer njihovi potomci ovdje žive. Dolazili su nam Slovenci. Čak i iz Hrvatske nekoliko ljudi intelektualaca se zanima koji nisu ni znali ko je komunista, ni ko je Draža. Oni su na neki način hteli da vide i to. Biće interesovanja dosta. U blizini je banja Vrujci, izuzetno lječilište gde dolazi veliki brroj ljudi iz BiH i Vojvodine na oporavak i onda dođu ovde kada je loše vreme za kupanje", naglašava Radosavljević. 

 

Ističe kako se rehabilitacija vodi već sedam-osam godina u Srbiji. Tvrdi da je za sljedbenike Mihailovića "rehabilitacija uspjela prvo pravno jer je njegovo suđenje je bilo montirano i pravno je dokazano da to što je urađeno nije tako bilo".

 

"Osim rehabilitacije samoga Draže, oficira, patriote, dolazi i do rehabilitacije Ravnogorskog pokreta. U građanskom ratu nema cvjećke. U svakom žitu ima kukolja, pa je bilo i u Ravnogorskom pokretu onih koji su svašta radili, kao što je bilo i kod komunista. Ovo je rehabilitacija svih Ravnogoraca koji su bili pošteni, koji nisu radili nikakava zlodjela koji su se jednostavno borili protiv neprijatelja. To je i rehabilitacija samih preživjelih Ravnogoraca kojih u Srbiji ima negdje oko 200 još uvijek. Oni su dočekali da više nisu izdajnici, kao što nije ni Mihailović kojem su to stavljali na teret na suđenju da je izdao državu - koju državu kada se zakleo za kralja i otađbinu. Država je bila druga", veli Radosavljević.

 

Kao jedan od preživjelih ravnogoraca, navodi, je i Antonije Đurić, književnik koji je autor knjige "Solunci govore", a koji živi u Čačku. 

 

- Od ikonografije do ordenja - 

 

U Memorijalnom domu s ponosom predstavljaju Orden za zasluge (Legion of merit) najviše američko odlikovanje za strance američkog predsjednika Harrya Trumana koji je posthumno odlikovao Mihailovića 1948. godine, kao i Ratni krst kojim je komandant francuskog pokreta otpora general Charles de Goule odlikovao Dražu 2. februara 1943. godine. 

 

Američki orden Memorijalnom domu na Ravnoj gori ustupila je Dražina kćerka Gordana, koja je umrla prije nekoliko godina. 

 

"Njegova kćerka i sin Branko pripadali su naprednoj socijalističkoj omladini, a srednji je poginuo na Zelengori. Američko ordenje ima strog režim kako se to dodjeljuje - prvo porodici. Kćerka je zatezala oko toga da li da primi ili ne. Prvo nije htjela. Ipak, ubijedili smo je i ona je rekla: dat ću ordenje, ali bez ikakve pompe, slikanja, tako smo ga donijeli na Ravu Goru. Ima u i orden od De Goula Ratni krst koji je general Mihailović dobio za života 1943. Na suđenju Draži de Goul je rekao Titu: nemojte ga ubiti, a osudite ga kako hoćete. Nije to urađeno i tada je De Goul rekao: niti mi treba Tito u Francuskoj niti ću ja doći u Jugoslaviju dok sam živ. To se desilo. Nikada Tito nije bio u Francuskoj dok je bio de Goul, niti je on došao u Jugoslaviju", priča Radosavljević. 

 

Američki orden koji je dobio Mihailović posthumno o tome koliku vrijednost ima u SAD-u najbolje govori činjenica da ih je, kako kaže Radosavljević, dodijeljeno svega 12 u svijetu i to strancima koji su zaslužni za njihovo spašavanje.

 

"U neposrednoj blizini Ravne Gore je spašeno oko 480 pilota i padobranaca.  To je dokaz da Draža nije bio saradnik okupatora, da je bio njihov saradnik on bi izručio Nijemcima", kaže Radosavljević.  

 

Na zidovima Memorijalnog centra nalazi se i biografija Draže Mihailovića, njegova završna riječ sa suđenja u sažetku, kao i potjernica za Dražom na 100.000 "rajhsmaraka".

 

Tu je i poklon preživjelog logoraša Mathauzena Ravnogorca Pavla Miloševića o dokazu svog boravka u njemačkom logoru do 6. maja 1945. godine.

 

Da su uz Dražu bili i intelektualci, Radosavljević pokušava potkrijepiti i slikama koje se nalaze u Memorijalnom domu na kojima je akademik Dragiša Vasić, ali i Živko Topalović, socijaldemokratom koji je predsjedavao Baškim kongresom 28. januara 1944. godine kao pandanu zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu gdje su učestvovali, kako se navode, sve stranke osim Komunističke partije i Seljačke stranke Stjepana Radića.  

 

Radosavljević pokazuje na spisak na kojem se nalazi 60.000 imena osoba koje su kako tvrdi ubili komunisti, a bili su sa Dražom Mihailovićem ili su podržavali njegovu ideologiju.

 

"Imamo jedan spisak koji je izvađen iz arhiva. Po svim istorijskim istraživanjima komunisti kada su došli na vlast, odnosno Tito 1944. pa su onda temeljito vršili likvidaciju svih koji su bili u četnicima, a ljudi su otišli iz patriotizma kao što su oni otišli u partizane da se borimo protiv okupatora. Mi smo dobili 60.000 imena koje su ubili. Oni su ubijeni bez ikakvog suđenja. Sve je to trajalo do početka prve polovine 1945. Zašto: zato što 1945. bilo glasanje da se narod izjasni da li će monarhiju ili ne. Tada su on odstranjivali sve te u koje su sumnjali - od Srbije, Crna Gora, Slovenija, Bosna i Hercegovina, jedan broj Hrvata. Imamo preko 150 sveštenih lica. Ubijali su ih jer su znali da sveštenici neće nikada odstupiti od krune jer crkva nosi krunu, kao što svaki patrijarh nosi krunu. Uklonili su ih da ne bi vršili nikakve propagande. Osam vladika je likvidirano srpskih i crnogorskih", navodi Radosavljević.

 

- Dražina veza sa Ravnom Gorom - 

 

Navodi i kako je njegov otac čim je Draža došao na Ravnu Goru, nakon nekoliko dana, 16. maja, učinio isto i javio se na raspolaganje generalnu Mihailoviću.

 

"Tada je raspoređen da vrši organizaciju četničkih odbora. Tokom rata je bio komandant brigade, komandant korpusa. U Bosnu je otišao 1944. da brani srpski narod i od ustaša. Nije uspio da pređe preko Drine i nismo nikada doznali gdje je. Neke su priče da je oko Višegrada nastradao u selu Borovljak, kod crkve. Tragao sam za tim ja i još dva brata. Međutim, stric i ja stupili smo u kontakt sa oficirom UDBA i on je rekao: nemojte da tragate. Svaki oficir koga smo mi zarobili ubili smo na licu mjesta. To se isto desilo i sa Dražom. Vrlo teško je naći njegove posmrtne ostatke. Sumnjam da će se od njegovih posmrtnih ostataka išta naći", priča Radosavljević.

 

Ravnogorci, kako sebe nazivaju, dolaze na Ravnu Goru svake prve subote nakon Đurđevdana. Ima jedna grupa ljudi, navodi Radosavljević, koja smatra da je to Draža došao na Ravnu Goru na Markovdan.

 

"Međutim nije. Historijski je dokazano da je došao 10. na 11. maj 1941. godine. Skupe se tu ljudi, kampuju", naglašava Radosavljević. 

 

Pojašnjava nam zašto se Draža Mihailović identificira kroz Ravnu Goru. 

 

"General Draža Mihailović je u Prvom svjetskom ratu bio oficir - komandant mitraljeske čete koji je bio kod vojvode Živojina Mišića. Ravna Gora je bila značajnija tada jer se tu odigrala suvoborsko-kolubarska bitka. Tada je vojvoda Mišić izvršio protuudar i protjerao Austro-ugare. General Mihailović je po kapitulaciji Jugoslavije želio da dođe na Ravnu Goru jer je znao njen geografski položaj, kao i okolna sela koja će pomoći tim ljudima, odnosno njegovoj vojsci, oficirima u hrani. Zbog toga je odabrao Ravnu Goru", priča Radosavljević. 

 

Ravna Gora je bila vrlo nepristupačna planina, navodi Radosavljević, a Mihailović je stigao 10. na 11. maj 1941. godine sa grupom od oko 30-tak oficira.

 

"Sa Ravne Gore se spustio u kuću vojvode Mišića i našao svog druga Aleksandra Mišića, sina vojvode Mišića da se dogovore kako da se taj otpor organizuje okupatoru", naglašava Radosavljević. 

 

Inače, rodna kuća Živojina Mišića nalazi se u Struganiku u blizini Mionice, a pretvorena je u muzej. U njemu su predmeti iz doba djetinjstva i života vojvode Mišića, ali i ratni u vrijeme komandovanja. Naime, vojvoda Mišić je neposredno komandovao srpskom Prvom armijom u Kolubarskoj bici, a prilikom proboja Solunskog fronta je bio načelnik Vrhovne komande. Ispred kuće - muzeja vojvode Mišića nalazi se top iz Prvog svejtskog rata. Interesantno je da je u blizini rodne kuće vojvode Mišića održan susret Mihailović - Tito s početka rata.

 

Radosavljević priča i kako je zapravo general Mihailović spašen te 1941. godine, jer je već tada mogao biti ubijen.

 

"Mihailović je bio na Ravnoj Gori sve do 7. decembra 1941. Kada je bila ofanziva njemačka na Ravnu Goru tada je Draža bio u velikoj opasnosti da ga zarobe. No, sin vojvode Mišića sa svojim ađutantom majorom Ivanom Freglom izašao pred Nijemce. Major Fregl je rekao Nijemcima pošto je njegova majka bila Njemica - ja sam general Mihailović. Oni su bili svi sretni i njega odveli u Valjevo i tako se Draža izvukao. Meutim, njega su u Valjevu streljali posle 17 dana", navodi Radosavljević.  

 

 

 

(Anadolu Agency)

 

 


Tagovi:

Povezane vijesti