Sedmična Analiza 79/Samit lidera EU i Turska

Analiza Prof. Dr. Murata Yešiltaša, direktora za sigurnosna istraživanja idejne organizacije SETA

1668440
Sedmična Analiza 79/Samit lidera EU i Turska

Lideri EU su krajem juna održali još jedan sastanak na visokom nivou. Sastanak je održan nakon intenzivnog diplomatskog programa koji je trajao skoro mjesec dana.

Sastanci G-7, NATO i Samit SAD-EU koji su održani u junu tekuće godine, te trans-atlantski odnosi dobili su na značaju nakon što je Joe Biden postao predsjednik SAD-a. Razorni učinci naslijeđa bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa još se nisu poništili, ali Washington je pokazao novi entuzijazam za saradnju sa svojim saveznicima na europskom kontinentu.

U Evropi je bilo različitih mišljenja i osjećanja kada je u pitanju jačanje saradnje sa Wašingtonom, naročito na polju sigurnosti i vanjske politike. Čini se da Bidenovi dosadašnji napori nisu bili dovoljni za vraćanje povjerenja i solidarnosti između SAD-a i EU nakon negativnog naslijeđa Trumpovog predsjedništva i COVID-19. Čini se da su neka diskutabilna pitanja poput uspostavljanja odnosa s Kinom, zauzimanja stava prema Rusiji i ekonomske suradnje i koordinacije za oporavak nakon koronavirusa odgođena radi očuvanja pozitivnog ozračja u transatlantskim odnosima.

 

Posljednji samit lidera nije obećao nikakve konstruktivne korake za Tursku. Samit je bio veliko razočarenje za Ankaru koja se pripremala da ponovno oživi odnose sa Briselom. Retorika u vezi pozitivne agende što se tiče Turske nije pozitivno rezultirala. Mnogima u Turskoj je jasno da je takozvana "pozitivna agenda" zapravo neiskrena i koristi se samo za obuzdavanje autonomnih napora Ankare.

U završnoj deklaraciji usvojeno je devet tačaka u vezi Turske; no ni jedna od ovih tačaka nije govorila o Turskoj kao o zemlji kandidatu za članstvo u EU. Nisu postignuti nikakvi konkretni koraci kako bi se poboljšali odnosi sa Turskom, čak je dijalog sa Turskom povezan sa nekim uslovima.

Pomoć sirijskim izbjeglicama spomenuta je u završnoj deklaraciji, ali migracijska suradnja nije jedinstveni korak u Turskoj. Unatoč "pozitivnom programu" koji je trajao devet mjeseci, nisu poduzeti konkretni koraci za normalizaciju odnosa s Turskom. Među europskim obećanjima bila su: liberalizacija viznog režima, modernizacija carinske unije, revitalizacija pristupnog procesa, bolja koordinacija i suradnja u obrambenoj i vanjskoj politici.

Govor o pozitivnom dnevnom redu probudio je uzbuđenje kako kod zvaničnih aktera, tako i kod civilnih organizacija i pristalica evropskog dnevnog reda. Ovo kratko razdoblje optimizma brzo se pretvara u razočaranje zbog kontinuiranog odgađanja od strane EU. Neke države članice EU-a mogu se zadovoljiti pogoršanjem odnosa EU-a i Turske, ali nastavak negativnog zastoja također će oslabiti dugoročni strateški stav EU. Skeptični i kritički glasovi u Turskoj dobit će još više na snazi nakon nepravednih odluka evropskih čelnika u vezi s Turskom.

Službeni stav Turske je da je "pozitivna agenda" EU-a u vezi s Turskom "neiskrena". To će saradnički pristup u odnosima Turske i EU učiniti izazovnijim nego što je bio prije šest mjeseci, kada je na pomolu bilo nade.

Pristalice ovog neiskrenog pristupa su turkofobni krugovi u Evropi i rastući evroskepticizam u Turskoj. Čelnici EU-a trebali bi se prestati skrivati ​​iza tvrdnji grčkih i kparskih Grka kao izgovora za odgađanje poboljšanja odnosa s Turskom jer je u pitanju kredibilitet „pozitivne agende“. Ako se ovakva neiskrena službena pozicija nastavi, Ankara i šira turska javnost mogu izgubiti interes i entuzijazam za razvijanje dijaloga i suradnje s EU.



Povezane vijesti