Silovanje se kao ratni čin uglavnom zanemaruje

Silovanje tokom sukoba nije nova pojava. Njegova široko rasprostranjena i danas otvorena upotreba, s nula odgovornosti, trebala bi biti znak za uzbunu međunarodne zajednice

1608234
Silovanje se kao ratni čin uglavnom zanemaruje

Iako su žene posebno zaštićene brojnim međunarodnim i lokalnim zakonima, čini se da to nema puno uticaja na zločine počinjene nad njima, naročito na silovanje.

Iako se slučajevi silovanja mogu naći u svakoj zemlji na svijetu, upotreba silovanja kao oružja povećava se posljednjih godina. Međutim, silovanje u ratu i sukobu nije novo poimanje, ako se tako naočigled koristi u 2021. godini, bez ikakvog ukora međunarodne zajednice, i trebalo bi biti zastrašujuća činjenica i za žene i za muškarce.

U nedavnom izvještaju koji je objavio BBC istaknuta su svjedočenja preživjelih nakon silovanja iz kineskog logora u istočnom Turkmenistanu za "prevaspitavanje". Broj prijavljenih žrtava različitog nasilja je alarmantan, a uz to su žene više puta izložene silovanju od strane različitih muškaraca. Ti takozvani kampovi navodno su postavljeni za suzbijanje vjerskog, posebno islamskog ekstremizma i deradikalizaciju ujgurske manjine.

Izvještaji koji neprestano pristižu kako bi ukazali da su metode koje se koriste u tim logorima kako ekstremne tako i nasilne i nemaju za cilj pojedinca, osumnjičenog, već nekoga iz određene religije. U posljednje vrijeme navode o sistematskom silovanju iznijeli su mnogi koji su pobjegli iz Xinjianga nakon što su pušteni iz tih objekata za "prevaspitavanje".

Tursunay Ziawudun je dala iskaz u kojem navodi da je silovanje, kao i grupno silovanje, ponekad i do 20 muškaraca / policajaca koji su napadaju ženu, uz seksualno mučenje, bilo uobičajeno. Ziawudun takođe iznosi uznemirujuću priču koju su ponavljale i druge žene koje su napustile, pobjegle ili puštene iz logora, a u vezi s upotrebom palica za elektro šok na ženama. Priča kako je redovno čula vriskove tjeskobe, kao i to da su policajci u logoru činili isto s njom, ubacujući aparat za elektro šok u njeno tijelo i ponavljali taj čin unatoč tome što je pretrpjela unutrašnje krvarenje zbog prethodnog premlaćivanja od strane policajaca .

Žene i bivše službenice čuvari također su svjedočile o prisilnoj sterilizaciji, o čemu je ranije izvještavao Reuters, ali je kineska vlada negirala sve optužbe.

 

Više zabrinjava to što ovo nije jedino mjesto na svijetu da se žene tako zlobno koriste kao politička oruđa. U etiopskoj regiji Tigray humanitarna kriza koja je u toku uključuje civilne žrtve, raseljene pojedince i kontinuiranu diskriminaciju Tigrajanaca na državnom nivou. Nekoliko međunarodnih organizacija poziva da uđu u tu regiju kako bi pružili pomoć ali i pored toga što su vojne teme u velikoj mjeru riješene  savezna vlada ipak nastavlja sa zabranama na granicama.

Iako bilo koji sukob neproporcionalno pogađa žene, u ovom se slučaju silovanje, zapravo, ponovo koristi kao oružje u ratu. Žene su prisiljene na seksualne odnose, silovane pred porodicama, zavedene da vjeruju da idu na klinike i napadnute - počinitelji su opisani kao muškarci iz više različitih strana, uključujući muškarce iz Sudana i Eritreje .

U jednoj TV emisiji u januaru jedan vojnik je rekao: „Jučer sam bio veoma ljut. Zašto se žena siluje u gradu Mekelle? Ne bi bilo toliko šokantno da se to dogodilo tokom rata ... Ali žene se siluju jučer i danas i to kada su lokalna policija i savezna policija prisutne. "

UN izvještavaju da je kao rezultat toga došlo do dramatičnog porasta seksualno prenosivih infekcija, a kako je vlada uvela ograničenja, grupe za pomoć se uz napore trude pružiti odgovarajuću njegu.

 

Ovaj ciljani napad na žene toliko se previđa da su čak i institucije UN-a optužene za nedolično ponašanje i ovim temama se nije pridavala velika pažnja. Godine 2020. Human Rights Watch objavio je izvještaj o zlostavljanju u Srednjoafričkoj Republici gdje se mirovne snage UN-a optužuju za činjenje silovanja nad ženama i djecom, ponekad korištenjem staklenih boca, i impregnaciju žena ostavljanje njih i njihove djece trajno osiromašenih.

Izvještaj naglašava: „Nakon što smo razgovarali, upoznala me sa svojom kćerkom začetom u silovanju. Četverogodišnja djevojčica je imala znatno svjetliju kožu i kosu od Badeau. “Ljudima kada je čudno pogledaju samo kažem da se to njih ne tiče” rekla je. Iako Badeau bezuvjetno voli svoju kćerku, depresija mlade majke produbljivala se kad god bi se djevojčica žalila na glad.  

Osim što podnose najveću težinu sukoba, žene se moraju boriti i sa oružjem koje se koristi gotovo isključivo protiv njih. Ova politički motivirana silovanja ne ukazuju samo na uznemirujuću ideju stvaranja 'nečistih' krvnih linija; kada žene budu prisiljene na sterilizaciju i impregnaciju, iako uspiju prevazići te događaje, ostaje im doživotna trauma.

Ovo sistematično zlostavljanje nije samo svojstveno patrijarhatu već ga i ojačava uništavajući kvalitet života ovih žena, ostavljajući ih često u trajno ugroženim situacijama. Iako agencije za pomoć pomažu u mnogim slučajevima, također se zna da i oni mogu biti počinitelji. Međutim, s obzirom na činjenicu da se ovo oružje danas aktivno koristi protiv žena, pozivi na daljnju intervenciju od strane agencija i država moraju se zajednički izraziti kao bijesna, zabrinuta i uznemirena javnost.

 

Nadine Sayegh

12.februar 2021.


Tagovi: #UN , #rat , #silovanje

Povezane vijesti