Sedmična Analiza 62: Kriza u Armeniji i dalje traje

Analiza prof.dr. Murata Yešiltaša, direktora za sigurnosna istraživanja idejne organizacije SETA

1594955
Sedmična Analiza 62: Kriza u Armeniji i dalje traje

 

Prošle sedmice je načelnik Generalštaba Armenije pozvao premijera Nikolu Pašinyana da podnese ostavku. Pašinyan je ovu situaciju okarakterisao ¨pokušajem vojnog udara¨ i pokušao smijeniti načelnika Generalštaba tako što je narod pozvao na ulice. Provladine skupine i opozicija istovremeno su se počeli okupljati u Erevanu. Armenski predsjednik nije odobrio smjenu načelnika generalštaba pa je Pašinyan kazao da je na ovaj način i predsjednik umiješan u ¨pokušaj udara¨.

U pozadini zbivanja u Armeniji stoje tri međusobno povezana faktora. Prvi od njih su kontinuirano siromaštvo i korupcija u Armeniji. Situacija koja je uzrokovana lošim upravljanjem, nije uzrokovana samo od strane Pašinyana, ali je jako daleko od rješenja. Kada je Pašinyan 2018. godine došao na vlast, vjerovalo se da će pored podrške zapada, sa sobom donijeti i rješenje za siromaštvo i korupciju. Narod je Pašinyana tada podržao jer su ga smatrali alternativom njegovom prethodniku, koji i pored dobrih odnosa sa Rusijom, nije mogao pronaći rješenje.

Drugi razlog je pobjeda Azerbejdžana u Drugom ratu za Karabah i poraz Armenije. Zauzevši beskompromisni stav u diplomatskim pregovorima koji su trajali desetljećima, armenske vlasti su mogle nastaviti svoju okupacijsku politiku. Pašinyan je, da bi prevazišao interne stege, umjesto pregovora povećao okupatorske aktivnosti i na taj način pokušavao realizirati model ¨novog rata¨.

Kao rezultat ove politike izbio je Drugi rat za Nagorno Karabah a Armenija ne da nije usjela osvojiti nove teritorije, već se morala povući i sa okupiranih teritorija. Pašinyan, koji narod nije informisao o toku ovog rata, nije se ni pojavio pred kamerama 10. novembra kada se potpisivao Trojni memorandum, što je izazvalo šok kod armenskog naroda. Stoga je rezultat rata za Nagorno-Karabaha stvorio jako složenu situaciju kako kod Pašinyanove administracije, tako i u politici, vojsci i kod naroda Armenije.

Treći razlog je neprestana borba za prevlast u Armeniji. Postoje razne grupe poput Karabah klana i dijaspore koje svoju moć u Armeniji žele proširiti na mikro nivo. Saradnja ovih grupa s različitim zemljama u cilju sticanja moći i legitimiteta u borbi za prevlast čini još jednu dimenziju borbe za makro uticaj u Armeniji.

Iako je borbu za makro utjecaj moguće svesti na borbu Rusije i Zapada, ta borba sama po sebi postaje komplikovanija u kombinaciji s mikro borbom.

Pašinyan, koji se opire memorandumu, na ovaj način pokušava još neko vrijeme očuvati svoju vlast. No, to ne znači da će se na ovaj način postići stabilnost u Armeniji. Zapravo, sva tri razloga koja smo upravo spomenuli još uvijek su na snazi. Ni vlada Pašinyana, ni vojska ni bilo koja nova civilna vlada nemaju čarobni štapić za uklanjanje nestabilnosti koje su u zemlji uzrokovane tim razlozima.

 



Povezane vijesti