Narod, poniženje i politika

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit, prof.dr. Kudreta Bulbula.

Narod, poniženje i politika

Politički sistemi ostaju trajni sve dok su kompatibilni sa zajednicama u kojima postoje. Osetljivost političkih sistema na društvene zahtjeve i promjene povećava društvenu korist i čini ovu korist trajnom. Politički sistemi, koji se odupiru društvenim promjenama i reformama ne mogu dugo opstati, bez obzira koliko su snažni i jaki.

Sa aspekta političkog sistema, jedan od temeljnih problema nezapadnih društava, uključujući i islamski svijet, je da se preferencije nacije u dovoljnoj mjeri ne odražavaju u politici te da politički sistemi nisu dovoljno otvoreni za društvene potrebe. Nakon izvjesnog vremena, društvo ovaj politički sistem počinje smatrati nelegitimnim.

Drugi temeljni problem nezapadnog društva je da politički sistemi ne dozvoljavaju legitimnu promjenu i transformaciju unutar sebe, tako da se političke moći ne mijenjaju. Oni koji dolaze na vlast postaju trajni. Čak i ako se političke odluke smatraju legitimnim u njihovim društvima, zahtjevi za promjenom i transformacijom moći možda i nisu toliko važni. Danas se neke kraljevine, koje društvo smatra legitimnim, mogu dati za primjer gore navedenog. No, danas je jako malo ovakvih primjera. U ovim primjerima ne postoji dobar metod za mjerenje nivoa zadovoljstva društva od političke moći. Stoga se u današnjem svijetu demokratija može smatrati najprikladnijim sistemom koji može mjeriti društveni legitimitet.

Vladavina bez naroda

Dok se politički sistemi koji posjeduju ova dva primjera mogu smatrati najboljim političkim sistemima, sistemi koji ne pružaju oba primjera su vjerojatno najgori. Sa jedne strane, sistem koji je u potpunosti zatvoren za društvene potrebe a sa druge strane politički sistem koji ne pruža mogućnost transformacije, je sistem koji stvara najpogubnije rezultate po društvo.

Politički sistemi koji se ne smatraju legitimnim od strane naroda i koji ne pružaju mogućnost promjene i transformacije, zastupljeni su u mnogim zemljama, počev od zemalja Bliskog istoka. Politički sistem koji se ne oslanja na narod, koji iza sebe ne posjeduje snažnu volju naroda, ovaj nedostatak mora pokrivati sa ostalim internim i vanjskim silama i istovremeno vlast dijeliti sa njima. Ove antidemokratske dotične tačke, kako interne tako i vanjske, daju sve od sebe da ovu situaciju učine trajnom za vlastite interese. Ovo je ujedno i jedan od osnovnih uzroka zbog čega demokratija u mnogim zemljama, počev od zemalja Bliskog istoka, nije trajna, a trajna je diktatura. Ova vrsta moći se transformiše u vladajuću moć u kojoj sve više dominiraju društva, čija se održivost postepeno smanjuje, podržavana mnogo više vojnim elementima i stalnom podrškom globalnih imperijalističkih zemalja.

Iskustvo Turske sa državnim režimom koji su bili pod uticajem vanjskih sila

 

Pošto je u skorije vrijeme došlo do promijene političkog sistema, iskustvo Turske nam može pomoći u boljem razumijevanju prethodno navedenog. Turska je prošle godine, nakon referenduma, sa parlamentarnog prešla na predsjednički sistem. Apsolutno je sigurno da postoji puno primjera u svijetu gdje se zemlje uspješno vode parlamentarnim sistemom. No, u praksi Turske, parlamentarni sistem nije potrebe naroda prenosio vlasti, već je bio pretvoren u sistem koji je bio puno osjetljiviji na potrebe internih i vanjskih tutora.  Politički sistemi, koji imaju potrebu za koalicijom, na kratkoročnom planu nisu uspjeli pokazati svoje postojanje protiv internih i vanjskih tutora i moć koju su dobili od naroda morali su dijeliti sa njima. Vojni pučevi ili pokušaji državnog udara koji se provode svakih deset godina uz podršku van zemlje, sudska i birokratska oligarhija su ostala gorka sjećanja na te antidemokratske situacije.

Sa političkom transformacijom koju je provela Turska je postala mnogo teža zemlja za interne i vanjske tutore i postala zemlja kojom se mnogo lakše može upravljati u korist naroda. U predsjedničkom sistemu mandat predsjednika je ograničen na dva perioda. Na ovaj način, politički sistem Turske je postao osjetljiviji na društvene potrebe i zahtjeve i sistem kojeg ispunjavaju kriteriji za transformaciju vlasti. U novom sistemu u Turskoj slobodno se može reći da je efendija (gospodar) politike Turske ustvari narod.

Od velike je bitnosti da se predsjednici izabiraju na određen period. Nijedan problem se ne može povezati samo za jedan uzrok. Ali ovo pravilo je samo pravilo koje može riješiti mnoge probleme, čak i ako je to jedino pravilo u mnogim potlačenim zemljama, posebno onima na Bliskom istoku. Na primjer, da je bilo ovog pravila u Siriji, Asadov mandat bi istekao čime bi se u velikoj mjeri riješio problem Sirije.

¨Možda sa nevjernicima, ali biti partner sa tiranima nikada¨

 

Tiranijski režimi, koji su zastupljeni u Africi, na Dalekom istoku i na Bliskom istoku ne mogu biti dugotrajni bez obzira koliko su jaki. U doba globalne komunikacije i informatike, gdje su pojedinačni državni odnosi dobro poznati u drugim zemljama, nijedna moć koja ne uzima u obzir društvene preferencije ne može biti dugotrajna. Ova vrsta vlasti, bez obzira na jačinu i moć, ni u prošlosti nije bila dugotrajna. Šta je danas ostalo od Mongola, od Krstaša? Upravo zbog toga je veliki vezir Nizamul Mulk prije hiljadu godina u svojoj knjizi  ¨Politički putopisi¨ napisao: ¨Možda sa nevjernicima, ali biti partner sa tiranima nikada¨.

Na početku Analize sam ukazao na činjenicu da je jedan od temeljnih problema nezapadnih društava to što je neotporan na društvene zahtjeve i transformacije. Sa druge strane, jedan od najvećih problema zapadnog društva je možda taj što se politika sve više vodi od strane rasističkih stranaka, a kojima narod daje odobrenje. U nekoj narednoj analizi ćemo govoriti o prijetnji koju sa sobom donosi sve veća zastupljenost rasističkih stranaka na Zapadu.



Povezane vijesti