Globalna perspektiva 38

Zapad koji se okreće ka protekcionizmu i globlalizacija sveta

Globalna perspektiva 38

Globalna perspektiva 38

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit, prof.dr. Kudreta Bulbula.

Kada sam bio mladi akademski asistent 1990-tih godina pojam globalizacije je privukao moju pažnju. Postavljao sam sebi pitanje kako će se ovaj proces odraziti na zemlje u razvoju na čelu sa Turskom. Kakav stav smo trebali zauzeti naspram globalizacije. Koliko smo trebali podržati ovaj proces globalizacije i koliko smo se trebali usprotiviti ovom procesu.

Ovaj interes je uticao da kasnije svoju doktorsku tezu pripremim na ovu temu. Na početku sam više imao liberalni pogled na globalizaciju ka na proces proširenja sloboda i koristi za celo čovečanstvo. Ali kada sam završio tezu, naziv teze je ukazao na drugačiji stav. Naslov je glasio: „Teško i dobrovoljno, Turska između globalizacija“. Globalizacija nije jednodimenzionalna i jednostrana, ona je višedimenzionalna i višestrana, i sa poteškoćama i pritiscima predstavlja niz procesa koji u sebi nose brojne nove prilike ali i dobrovoljnu odricanje brojnih povlastica.

Pogled na globalizaciju u prošlosti

Kada tek počeo da radim zagovarao sam prozapadni model globalizacije. Zagovarao sam slobodu kretanja robe i kapitala, govorio o nevažnosti političkih granica i tvrdio da one više nisu važne. Najvažniji principi su bili povećanje konkurencije, saradnje, uklanjanje kota i carina. Međunarodne institucije su zagovarale ukidanje svih ograničenja i povećanje međunarodne konkurentnosti i transparentnosti.

Na drugoj strani u manje razvijenim i zemljama u razvoju sve više su se povećavale kritike protiv globalizacije. Govorili su da će otvaranje granica i ukidanje svih carinskih ograničenja ići u koristi zapadnih zemalja zbog veće međunarodne konkurentnosti što će se negativno odraziti na tržišta ovih zemalja.

Na ideološkom nivou se tvrdilo da je globalizacija samo nova verzija kapitalizma i da želi da oslabi nacionalne države, kako bi zapadne zemlje mogle  lakše da ostvaruju svoje imperijalističke ciljeve. Reakcije nisu bile napredne i samo su predstavljale reakciju. Nisu se vodile rasprave kako će proces globalizacije kao nova verzija kapitalizma boriti protiv nacionalnih država koje su proizvodnja stare verzije kapitalizma.

Ostvareno stanje

Sada pred 2020 godinu možemo jasno da vidimo koliko se od pretpostavljenog ostvarilo u posljednjih 30 godina. Danas više Zapad nije strana koja zagovara globalizaciju. Zemlje koje su ostvarile najveću korist od globalizacije nisu zapadne zemlje. Posebno SAD-e i neke druge zapadne zemlje pošto nisu uspele da ostvare potrebni razvoj u procesu globalizacije danas se vraćaju na teze od prije 1990 godine. Više ne spominju ukidanje granica i carina, i ne zagovaraju slobodu kretanja robe i kapitala i povećanje međunarodne konkurencije. Posebno brojni pozivi SAD-a američkim investitorima i kompanijama da vrate fabrike i proizvodnju u SAD-e, povećanje carinskih kota i aktivne politike protekcionizma samo su neki od konkretnih dokaza delovanja protiv globalizacije. Ko bi tada mogao zamisliti da će EU osnovati vojne snage od 10 hiljada vojnika kako bi zaštitila svoje granice od emigranata. SAD i zemlje EU danas se okreću ka nacionalnim politikama.

Zemlje koje su imale najveću korist od globalizma su bile zemlje u razvoju. Zemlje poput Kine, Indije, Brazila, Turske su najviše napredovale u ovom periodu. Sa uklanjanjem tutorskih vlada i povećanjem sloboda ove zemlje su napredovale na svim poljima. Nacionalni dohodak po glavi stanovnika koji je iznosio oko 2000 dolara povećao se više puta. Jedan od razloga zbog kojeg neke zemlje zauzimaju negativan stav prema Turskoj je nova politička elita koja zna da kaže „ne“ nekim međunarodnim krugovima i koja vodi nezavisnu međunarodnu politiku.

Naši intelektualci moraju promeniti svoju retoriku

Ali u Turskoj i svetu i dalje postoji određeni broj intelektualaca koji nisu svesni kako se proces globalizacije završio u zapadnim zemljama i zemljama van zapada. I dalje iznose teze iz 1990-te godine. I ne vide ili ne žele da vide sve veći nivo protekcionizma na zapadu i sve većoj zaštiti granica. Danas globalizaciju, otvaranje granica i slobodnu tržišnu ekonomiju zagovaraju zemlje u razvoju.

Naravno da ni sve zemlje u razvoju nisu imale istu koristi od procesa globalizacije. Postoje i brojne zemlje koje su negativno pogođene ovim procesom. Jer sve zemlje nisu imale iste mogućnosti i ravnopravne uslove. Zbog toga ove procese moramo razmatrati iz jedne analitičke perspektive, a ne iz perspektive zapada ili zemalja u razvoji. I oštre reakcije samo nanose štete osobama koje pokazuju te reakcije.

Postoji jedan izraz koji kaže da se na „jučerašnjem suncu se ne može sušiti veš“. Zbog toga lideri zemalja u razvoju trebaju izvršiti analizu posljednjih 30 godina i prema tome donositi odluke o budućnosti. Jer sa jučerašnjim definicijama možda ne možemo rešiti probleme u budućnosti.

Jer u periodu globalizacije i brzih promena moramo aktivno delovati jer sve statistike i stare reakcije ne mogu rešiti ni današnje problema a kamoli problemu narednog perioda.



Povezane vesti