Zbog nepoznavanja oznaka o roku trajanja u EU se baci devet milijuna tona hrane

Manje od polovice građana EU razumije razliku između „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“, oznaka koje su propisane europskim zakonodavstvom.

Zbog nepoznavanja oznaka o roku trajanja u EU se baci devet milijuna tona hrane

Europska komisija (EK) objavila je veliku studiju o utjecaju oznaka rokova trajnosti na bacanje hrane u Europskoj uniji (EU). Rezultati terenskog istraživanja pokazuju da se oko devet milijuna tona hrane godišnje, 10 posto od ukupne količine bačene hrane u EU, baci iz razloga povezanih s oznakama trajnosti prehrambenih proizvoda.

Nakon smjernica za doniranje hrane, EK je ispunila drugi ključni zahtjev iz izvješće kojeg je napisala izvjestiteljica Europskog parlamenta (EP) za smanjenje bacanja i povećanje doniranja hrane Biljana Borzan.

„Pretpostavljali smo da su velike količine bačene hrane povezane s krivim označavanjem prehrambenih proizvoda te nerazumijevanjem razlike između 'upotrijebiti do' i 'najbolje upotrijebiti do'“, kazala je Borzan.

Prema istraživanju koje je obuhvatilo 2.296 proizvoda kupljenih u 109 trgovina na teritoriju osam država članica EU, najviše potencijala za smanjenje bacanja hrane u kontekstu rokova trajanja ima kod mliječnih proizvoda, svježih sokova te pakiranog mesa i ribe.   

Manje od polovice građana EU razumije razliku između „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“, oznaka koje su propisane europskim zakonodavstvom. Iako nakon isteka ove druge oznake hrana može biti dobra za jelo još danima, tjednima i mjesecima, ona se masovno baca na dan isteka.

„Najbolje upotrijebiti do“ znači da proizvođač tvrdi da je do tog dana proizvod najkvalitetniji, da npr. zadržava optimalnu hrskavost i boju. 

„Dobar dio od 90 milijuna tona hrane, koliko se godišnje baci u EU, je iskoristiv i zato EU i države članice imaju moralnu i političku obvezu da poduzmu mjere da se to smanji. Čak i da nema redova ispred pučkih kuhinja i činjenice da je skoro četvrtina građana u riziku od siromaštva, radi se o ogromnim količinama hrane u čijoj proizvodnji su utrošeni resursi poput vode, tla, goriva i radnih sati“, zaključila je Borzan.



Povezane vijesti