U procesu ka Mirovnoj operaciji na Cipru prednost je data diplomatiji

Turska, koja je prema međunarodnim sporazumima jedna od zemlja garantera na Cipru, prednost je dala diplomatskim aktivnostima sa čelnicima na Cipru za postizanje rješenja na otoku.

U procesu ka Mirovnoj operaciji na Cipru prednost je data diplomatiji

Turska, koja je prema međunarodnim sporazumima jedna od zemlja garantera na Cipru, prednost je dala diplomatskim aktivnostima sa čelnicima na Cipru za postizanje rješenja na otoku.

Na slikama se vidi jedan dio tenkova turskih oružanih snaga koji su učestvovali i Mirovnoj operaciji na Cipru.   

Turska, koja je prema međunarodnim sporazumima jedna od zemlja garantera na Cipru u okviru procesa koji je vodio ka realizaciji Mirovne operacije na Cipru prije 44 godine za uspostavljanje slobode, mira i prosperiteta ciparskog naroda, prednost je dala diplomatskim inicijativama sa čelnicima na Cipru za postizanje rješenja na otoku.

Mirovna operacija na Cipru, koja je od strane turskih vojnih snaga započeta 20. srpnja 1974 godine nakon što su diplomatske inicijative bile neuspješne, doprinijela je uspostavljanju mira na otoku.

Stanje prije operacije na Cipru

Sporazumi iz Ciriha i Londona, koji su prihvaćeni od strane Turske i grčke 11. veljače 1959 godine i koji je potpisan od strane Engleske i čelnika dva naroda na otoku, zasnivao se na principima garancije Turske, Grčke i Engleske za neovisnost, partnerstvo dva naroda na otoku, autonomiji na društvenom nivou.

Prema međunarodnim sporazumima osnovana je Republika Cipar zasnovana na partnerstvu dva naroda na otoku i prema sporazumu ciparski Turci i ciparski Grci su dobili ravnopravna politička prava i status.

Na drugoj strani, ciparska grčka strana je ostvarila brojne inicijative kako bi diskriminirala i izolirala ciparske Turke iz državnih institucija, okončala njihovo postojanje na otoku i realizirala politiku Enosisa tj. pripajanja Grčkoj.

Republika Cipar je prestala da postoji kada su ciparski Grci koristeći se silom jednostrano 1963 godine poništili ustav ove zemlje.

Naoružani ciparski grci su sa ciljem ostvarivanje Enosisa uz potporu Grčke do 1974 godine vršili napade, ubistva, pritisak i nasilje nad ciparskim turskim narodom.

Proces zbog kojeg je operacija bila neizbježna

Nakon što su ciparski Turci  udaljeni od uprave nad zajedničkoj državom, počele su se javljati i ozbiljne razlike u mišljenjima sa kiparskim Grcima.

 Razlike u mišljenjima među EOKA članovima, dovelo je sukobljavanja i rasta tenzija između Grčkog lidera Makariosa i nekadašnjih pripadnika vojne hunte EOK, koju su željeli da brzo postignu cilj .

Uz pomoć Grčke vojne hunte 15. srpnja 1974. godine lider EOK Nikos Sampson je izveo  kontrapuč protiv Makariosa kako bi ostrvo spojio sa Grčkom,  i na taj način direktno uticao na kiparski državni suverenitet i integritet.

Diplomatski napori Turske prije izvođenja operacije 

Turska je 1960. godine, u okviru Garanterskog sporazuma, započela napore kao  se provele date odgovornosti.

U tom kontekstu su  17-18 srpnja 1974. godine u Londonu održani razgovori između Engleske i Turske.  Na ovom skupu je pozvana i Grčka strana koja je bila vođena od strane vojne hunte, i koja nije prihvatila da  prisustvuje ovim razgovorima.

Tadašnji premijer Turske Bulent Edževit je prilikom razgovora sa tadašnjim ministrom vanjskih poslova Engleske James Calaghenom predložio da obave zajedničku operaciju.

Nakon što je engleska strana negativno odgovorila na ovaj prijedlog, , pozivajući se na garanterski sporazum i imajući u vidu sigurnosti Turaka na ostrvu, Turska je 20 srpnja 1974. godine započela Mirovnu operaciju na Kipru.

Na ovaj način je spriječena aneksija Kipra od strane Grčke, i osigurano  bivstvovanje ciparskih Turaka.

Diplomatske inicijative su vođene i prije druge etape Mirovne operacije

Turska je 20. srpnja 1974. godine, sa Rezolucijom 353 Vijeća sigurnosti UN-a Velikoj Britaniji i Grčkoj uputila apel da se ¨opet započnu pregovori kako bi se ponovno uspostavio mir¨.

Tri zemlje garanteri su nakon toga u periodu od 25-30. srpnja održale sastanke u Ženevi i ministri vanjskih poslova triju zemalja su 30. srpnja 1974. godine potpisali Ženevsku deklaraciju.

Potpisanom deklaracijom je naloženo da se pod hitno oslobode turske enklave koje su okupirane od strane Grčke i ciparskih Grka te da se nastave pregovori između ministara vanjskih poslova kako bi se očuvao mir na otoku i izgradio ponovni ustavni poredak.

Osim toga u deklaraciji je definirano postojanje dvije autonomne uprave-zajednica ciparskih Turaka i zajednica ciparskih Grka.

U drugoj etapi konferencije, koja je počela 9. kolovoza, Grčka je odbila sve prijedloge u vezi formiranja novog ustavnog poretka i kao preduvjet za postizanje dogovora u vezi ustava postavila je povlačenje turskih jedinica.

Kada je Grčka izjavila da ¨isto kao što je bilo i 1960. neće prihvatiti nikakvo rješenje¨, konferencija je 14. kolovoza okončana bez postizanja rješenja i počela je druga etapa Mirovne operacije na Cipru.

Operacija je uspješno završena i 13. veljače 1975. formirana je Ciparska turska federalna država. Odlukom skupštine 15. studenog 1983. godine je formirana Turska Republika Sjeverni Cipar (TRSK).



Povezane vijesti