Balkanske Aktualnosti 41/2018

Sporazum iz Maastrich-a, koji je na snagu stupio 1993. godine, i koji se sastojao od 3 dijela, formirao je i Europsku uniju. Drugi dio sporazuma iz Maastricha se odnosi na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

Balkanske Aktualnosti 41/2018

 

Vanjska i sigurnosna politika EU stvorena je 90-tih godina, u periodu kada je na Balkanu vladao rat. Tih godina je Balkan bio u neku ruku test prostor za vanjsku politiku EU. Brisel, zahvaljujući iskustvima koja su dobijena sa ove regije, postao je mnogo uticajniji kada je u pitanju pronalazak mira i stabilnosti u svijetu. Evropska unija, oslanjajući se na iskustva koja je dobila iz zapadnog Balkana, ista ta iskustva treba iskoristiti u cilju vođenja aktivnije vanjske politike na globalnoj razini.

Potreba za suradnjom na polju vanjske politike i na polju odbrane u zemljama zapadne Evrope javila se sredinom 20. stoljeća. Nakon što je Sjeverna Koreja 1950. godine okupirala Južnu Koreju i nakon Staljinovih pokreta u centralnoj Europi, počele su da se gaje ideje o integraciji zapadne Europe na polju odbrane. Međutim, neke europske zemlje, na čelu sa Britanijom nisu bile spremne da u to vrijeme učine ustupak od svoje nacionalne nezavisnosti, tako da su inicijative Europske zajednice za odbranu i Unije evropske politike ostale neuspješne. Evropljani su povodom saradnje na polju vanjske politike i bezbjednosti morali čekati Sporazum Maastrich.

Sporazum iz Maastrich-a, koji je na snagu stupio 1993. godine, i koji se sastojao od 3 dijela, formirao je i Europsku uniju. Drugi dio sporazuma iz Maastricha se odnosi na zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku.

Ratovi, koji su se na Balkanu dešavali u prvoj polovici 90-tih godina, bili su prvi koji su se u ozbiljnom smislu suprotstavili zajedničkoj vanjskoj i bezbjednosnoj politici EU. Činjenica je da EU u to vrijeme nije zabilježila nikakav uspjeh na Balkanu. Ako se upitamo šta je razlog tome, odgovor je jasan- sve zbog svojih interesa, zemlje članice EU nisu slijedile uspješnu zajedničku vanjsku politiku na Balkanu. I dok su nevini civili svojim životima plaćali ceh ratova u regiji, Europska unija, koja je pokušavala nešto da uradi, ustvari u ovom slučaju ništa nije uradila. Zbog svega toga se rodila potreba za SAD, koje su jedine mogle riješiti krizu na Balkanu, tako da je imidž EU ovim pokretom u velikoj mjeri ugrožen.

Međutim, ratovi koji su se dogodili 90-tih godina na Balkanu, organizovani kriminal i korupcija, uticali su na EU, koja je odlučila da ubrza inicijative povodom razvoja zajedničke vanjske i bezbjednosne politike.

Međutim, treba napomenuti i to da EU nije samo izvukla pouku iz ratova sa Balkana. Kao što je već poznato, dužnost međunarodne policije i vojnih misija, koji su svoj posao nakon rata obavljali u Makedoniji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, preuzele su misije EU, koje su stekle velika iskustva na zajedničkoj vanjskoj i bezbjedonosnoj politici. Brisel je, uz potporu NATO-a, pokušavao uspostaviti mir i stabilnost u balkanskim zemljama i sve zemlje regije uključiti u proces širenja EU.

 Zbog svega ovoga je Brisel, oslanjajući se na ova iskustva, imao veliki uticaj na realizaciju mira i stabilnosti u raznim regijama svijeta.

Kao što već znamo, nakon dugog perioda neizvjesnosti, Brisel, kao globalni akter, sa Lisabonskim sporazumom 2009. godine ojačao je zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije. Formiranjem Visokog predstavništva za zajedničku vanjsku politiku i sigurnost i Europskog servisa za vanjske poslove (EEAS), Brisel  nastavlja radove povodom oglašavanja svijetu.

Međutim, da bi EU dokazala svoje postojanje kao globalni akter, prije svega je potrebno da na zapadnom Balkanu, pokaže svoj uspjeh. Brisel, koji je svjestan ove činjenice, nastavlja da ulaže napore povodom normalizacije odnosa između Srbije i Kosova. Politika koju Brisel slijedi u regiji utiče na poboljšanje uzajamnih odnosa zemalja. Uzajamne učestale posjete i zajednički projekti između zamalja Zapadnog Balkana su pozitivni primjeri transformacije koja se uz pomoć dijaloga dogodila u regionu. No, na Balkanu ipak postoji dosta pitanja koja očekuju političko rješenje. Prije svega se treba realizirati sporazum koji je postignut između Grčke i Makedonije. U vezi toga se legitimitet referenduma koji je održan 30. rujna 2018. godine u Makedoniji treba prihvatiti od strane makedonske opozicije. Ukoliko se i uspje realizovati sporazum između Makedonije i Grčke, Brisel će jako teško sam riješiti probleme na Kosovu i u BiH.

 

 

 



Povezane vijesti