Balkanske Aktualnosti 36/2018

Slično ratu u BiH, obustavljanje rata u Siriji ne zavisi od jačine i mogućnosti već od nepoželjnosti. Rusija se interesuje očuvanjem interesa u regiji i prkosi Zapadu.

Balkanske Aktualnosti 36/2018

 

Rat koji se u Bosni i Hercegovini dogodio u periodu od 1992-1995. godine i rat u Siriji, koji ulazi u osmu godinu, pružaju nam bitne informacije o stavu međunarodne zajednice. Na oba primjera, međunarodna zajednica sebe predstavlja kao da pokušava nešto učiniti, no u stvarnosti, obje zemlje, i BiH tada, i Sirija sada su prepuštene smrću i stradanju. Primjer Bosne osim toga pokazuje da je međunarodna zajednica imala ozbiljan zadatak kada je u pitanju zacjeljivanje rana i ponovna transformacija i izgradnja zemlje. Sarajevo je uspjelo da  za nekoliko godina ponovno povrati svoj moderni izgled, no ne može se isto reći i za Damask a sve usljed obima rušenja ove zemlje.

Rat u Bosni je bio jedan od ratova koji su se dogodili u prvoj polovini 90-tih godina za vrijeme raspada Jugoslavije. Sukobi manjeg intenziteta zabilježeni su u Sloveniji, a ratovi većih razmjera u Hrvatskoj. No, najteži od ratova na prostoru bivše Jugoslavije zadesio je BiH i trajao je 3,5 godine.

Bošnjaci i dalje pokušavaju da spoznaju zbog čega je baš njih zadesilo ovo zlo. Oni nisu ti koji su potakli raspad Jugoslavije. Bošnjaci nisu bili ni nacionalistički nastrojeni da bi to zasmetalo drugim narodima. Bošnjaci su bili čisti i nevini. Jedino što su tražili bili su sloboda, demokracija i politički pluralizam. Zbog svega toga nisu imali spremnu nikakvu ratnu strategiju. Sve u svemu, Bošnjaci su bili najveće žrtve rata u ovoj zemlji.

I dok se u Bosni dešavala humanitarna tragedija šta je svijet radio? Da se zaustavi rat nije bilo dovoljna intervencija Evropljana a potom ni UN-a. Jedino što su učinili bila je lokalizacija rata i sprječavanje da se rat proširi na druge strane. Stavovi Njemačke, Francuske, Velike Britanije i Rusije su bili od velike bitnosti. No, umjesto da surađuju, oni su trčali za sopstvenim interesima na Balkanu.

Umjesto da zaustavi rat u Bosni, međunarodna zajednica je sva zbivanja definirala ¨humanitarnom krizom¨. Drugačije rečeno, umjesto da se pozainteresuje uzrokom rata, Zapad je uvijek na dugo i naširoko raspravljao o rezultatu istog. Isto kao što nisu uspjeli očuvati BiH, UN je postavio i oružani embargo i na taj način zemlju ostavio nemoćnu da se brani. Rat u BiH okončan je potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i to nakon odlučnog stava SAD-a.

Kada se analizira situacija u Siriji, posve je jasno da rat u ovoj zemlji trenutno traje dva puta duže od onoga u BiH. Slično željama Bošnjaka iz 1990-tih godina, i narod Sirije je u početku na ulice izašao tražeći slobodu, demokraciju i politički pluralizam. No, Asadov režim je umjesto realizacije potrebnih reformi učinio sve da očuva autoritativni način upravljanja.

Slično ratu u BiH, obustavljanje rata u Siriji ne zavisi od jačine i mogućnosti već od nepoželjnosti. Rusija se interesuje očuvanjem interesa u regiji i prkosi Zapadu. EU, kao što je slučaj u mnogim primjerima, ne uspjeva da zauzme zajednički stav. Što se tiče SAD-a, oni nisu sigurni da li će slamanje Asadovog režima donijeti stabilnost Siriji. Zapad se uplašio čak i muslimana Bosne i Hercegovine. Strepjelo se da bi rat u Bosni mogao usloviti formiranje islamske države u srcu Evrope. Na primjeru Sirije, sa aspekta SAD-a, postoje i terorizam koji se navodno vrši u ime islama i bezbjednost Izraela. Ako se na cjelokupnu jednačinu dodaju i interesi regionalnih aktera onda situacija u Siriji postaje puno složenija.

U cjelokupnoj ovoj situaciji međunarodna zajednica samo osuđuje zulum u Siriji i ne čini skoro ništa da bi ga zaustavila. Sa druge strane, isto kao što je bio slučaj na primjeru BiH, ni sukobi u Siriji nisu nimalo pravedni jer oružje opozicije ostaje nedovoljno naspram snaga Asadovog režima.

Sada je jedino pitanje da li je između Asadovog režima i opozicije moguće razviti jedan istinit mirovni projekat. Preduslov za pronalazak političkog rješenja svakako je uspostavljanje primirja širom zemlje.

Ukoliko dođe do mirovnog sporazuma onda se prije svega mora suditi ratnim zločincima. To je jako težak proces. Pomirenje sirijske zajednice će trajati desetine godina. Sirijci su stoljećima živjeli u istim naseljima, selima u istim gradovima. Djelili su vrtiće, škole, sve državne institucije. Rat koji se dogodio posijao je sjeme zla u zemlju. Izbrisano je sve što je bilo zajedničko različitim etničkim grupama. Mržnja se uvukla među komšije, prijatelje pa čak i rodbinu. Sirija je postala podijeljena na etnički i vjerski homogene regije. Tragovi koje je ostavio rat teško će biti izbrisani. Na svim mjestima, na zgradama na ljudskim licima osjećat će se tragovi rata. Pogrebni spomenici, sa istim datumom smrti, bit će neizbrisivi tragovi ovoga prokletoga rata.



Povezane vijesti