• Video galerija

Balkanske Aktualnosti 28/2018

11. srpnja 1995. Srbi su počeli da ulaze u Srebrenicu. 11. srpanj je u pamćenju ostao simbol strašnog genocida jednoga naroda.

Balkanske Aktualnosti 28/2018

Balkanske Aktualnosti 28/2018

Svake godine pred početak srpnja sjetimo se Srebrenice i njenog genocida, u kojem je na svirep način ubijeno preko 8 tisuća nevinih Bošnjaka civila. Srebrenica je za vrijeme rata u BiH, od strane Vijeća sigurnosti UN-a bila proglašena sigurnosnom zonom koju je štitio UNPROFOR. No, i pored toga, jedinice bosanskih Srba pod komandom Ratka Mladića 11. srpnja 1995. godine su opkolile grad. Samo tokom nekoliko dana masakrirano je preko 8 tisuća nedužnih civila Bošnjaka. Ovaj događaj je u povijesti ostao zapisan kao najveći genocid na europskom kontinentu nakon Drugog svjetskog rata. UN, koji nije uspio da zaštiti ¨sigurnosnu regiju¨, ostao je samo nijemi posmatrač naspram tragedije u Srebrenici.

Srebrenica je mali grad smješten na istoku Bosne. Prema popisu stanovništva 1991. u Srebrenici je živjelo 6 tisuća, dok je u općini Srebrenice bilo registrirano 36.666 stanovnika. Isti popis pućanstva pokazuje da su 75,2% populacije činili Bošnjaci, a 22,7% Srbi. Danas u Srebrenici živi 7.250 Bošnjaka.

Kada je Vijeće ministara europske zajednice 6. travnja 1992. godine priznalo neovisnost BiH, razbuktao se rat u BiH. U proljeće 1992. svi veći gradovi na istoku Bosne su napadnuti od strane bosanskih Srba, koji su ih ubrzo uzeli i pod kontrolu. Brzo je uspostavljena kontrola nad Fočom, Čajničima, Višegradom, Zvornikom, Bijeljinom, Bosanskim Brodom i Derventom. Bosanski Srbi su do svibnja 1992. preuzeli kontrolu nad 60% teritorije BiH.

Željko Ražnatović, poznatiji kao Arkan, je sa svojim militantima 18. travnja 1992. godine preuzeo Srebrenicu. No, Bošnjaci iz Srebrenice, koji su se u okolnim planinama organizovali pod komandom Nasera Orića, nakon tri dana su uspjeli da povrate kontrolu nad gradom. Nakon ovog događaja Srbi su više puta pokušavali da preuzmu kontrolu nad Srebrenicom, ali osim opsade, nisu uspjeli ništa više. Bošnjaci iz obližnjih mjesta su bježeći pred napadom Srba dolazili u Srebrenicu tako da je u gradu u to vrijeme živjelo oko 40 tisuća ljudi.

Da bi još više otežali stanje muslimanima, Srbi nisu dozvolili ni prelazak hrane i lijekova koje je slao UN, koji je ostao nijem na cijelu ovu tragediju. Samo su SAD, pod naredbom tadašnjeg predsjednika Clintona, iz zraka padobranom dostavljale prehrambene proizvode. U periodu od ožujka do lipnja 1993. godine ovim putem je dostavljeno 1900 tona hrane i lijekova u Srebrenicu. No, ova pomoć je bila nedovoljna. U cilju obezbjeđenja hrane Bošnjacima u Srebrenici, Orić je povremeno bio primoran na pljačkanje okolnih sela. Uz tvrdnju da je prilikom ovih radnji naspram srpskih civila počinio ratni zločin Oriću je suđeno ali je oslobođen ovih optužbi.

Od ožujka 1993. bosanski Srbi su započeli planske i mnogo intenzivnije radnje kako bi preuzeli Srebrenicu. 16. travnja 1993. Srebrenica je bila u potpunosti opkoljena od strane Srba. Od samog početka se znalo da će  se dogoditi velika humanitarna katastrofa ukoliko Srebrenica pređe pod kontrolu Srba. UNPROFOR-ov komandant Francuz Philippe Morillon je diplomatskim inicijativama uspio ubijediti Srbe i 11. ožujka 1993. je ušao u Srebrenicu. Na ovaj način je uspostavljeno kratkotrajno primirje između strana. U cilju uspostavljanja jače kontrole, Vijeće sigurnosti UN-a je Rezolucijom 819 objavljenom 16. travnja 1993. godine Srebrenicu proglasila ¨sigurnom zonom¨ koja je pod zaštitom UN-a. No, jako brzo će se spoznati da ova regija uopće nije bila sigurna.

Nakon što je Srebrenica proglašena sigurnosnom zonom, UNPROFOR je, uz argument da od sada on uspostavlja bezbjednost, pokupio svo oružje iz ruku Bošnjaka. Na ovaj način su Bošnjaci ostali bez ikakvih sredstava za odbranu. Sve zemlje Zapada su izbjegavale da u Srebrenicu upute svoje vojnike. Kanada je bila prva zemlja koja je pristala na to i svoja 143 vojnika je 17. travnja 1993. poslala u Srebrenicu. Najjače oružje koje su sa sobom ponijeli kanadski vojnici bile su automatske puške. Ni broj UNPROFOR-ovih vojnika niti kanadskih nije bio dovoljan da se u Srebrenici uspostavi sigurnost. Nakon što se kanadskim vojnicima završila dužnost, 3. ožujka 1994. Nizozemska je sa 570 svojih vojnika preuzela dužnost od kanadskog bataljona.

Nakon što su se nastavili napadi Srba na sigurnosnu regiju, Rezulicija 836 donesena 4. lipnja 1993. na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a proširena je dodatnim uredbama koje su proširile djelovanje UNPROFOR-a. Naime, UNPROFOR-u je dato ovlaštenje da koristi silu naspram svih napada na sigurnosnu regiju i njenu okolinu. Ukoliko bude potrebno, UNPROFOR će moći zahtijevati i zračnu potporu.

Srbi su stalno stvarali prepreke u radu nizozemskom bataljonu. Osim toga, primirje je povremeno kršeno. Na zahtjev UNPROFOR-a novembra 1994. godine NATO je simbolično bombardirao srpske ciljeve. U cilju sprječavanja zračnih napada, srpski komandant Ratko Mladić je zarobio 70 nizozemskih vojnika. Vojnici su oslobođeni nakon intenzivnih diplomatskih pregovora koji su trajali 6 dana.

1995. godine Srbi su zabranili prelazak bilo kakve vrste kamiona, nakon čega su, usljed nedostatka hrane, nizozemski vojnici počeli da se razbolijevaju.  U svibnju 1995. u velikoj mjeri su povećane tenzije između nizozemskog bataljona i Srba i Srbi su u cilju zastrašivanja počeli da otvaraju oružanu vatru na kontrolnim punktovima koji su bili pod kontrolom UNPROFOR-ovih vojnika.

6. srpnja 1995. Srbi su napali Srebrenicu. U ovom napadu Srbi su zarobili oko 30 nizozemskih vojnika. I pored toga, komandant nizozemskog bataljona nije zatražio zračnu potporu. Nizozemski bataljon je bio u potpunosti pasivan. Dan prije nego što je Srebrenica pala u ruke oružanih snaga Ratka Mladića zatražena je zračna podrška. Simbolično su gađana dva srpska cilja. Bosanski Srbi su postavili ultimatum i zatražili hitno obustavljanje zračnih napada. U protivnom, prijetili su da će ubiti sve nizozemske vojnike koje su držali kao taoce, te da će otvoriti oružnu vatru na vojnike UNPROFOR-a i sve izbjeglice u Srebrenici. Usljed ovog ultimatuma, specijalni predstavnik generalnog stajnika UN-a u BiH je poništio zahtjev za zračnom podrškom. 11. srpnja 1995. Srbi su počeli da ulaze u Srebrenicu. 11. srpanj je u pamćenju ostao simbol strašnog genocida jednoga naroda.

 


Tagovi: BiH , Srebrenica , genocid

Povezane vijesti