Balkanske Aktualnosti 27/2018

U okviru plana Akritas, ciparski Grci su 21. prosinca 1963. godine započeli napade na tursko pućanstvo. Događaj, koji će u povijesti ostati poznat pod nazivom ¨Krvavi Božić¨ bio je početak oružanih napada na regije i sela u kojima su živjeli Turci.

Balkanske Aktualnosti 27/2018

Balkanske Aktualnosti 27/2018

 

U periodu od 1963-1974. godine ciparski Grci su nad ciparskim Turcima provodili masakr. Strijeljani su starci, žene, djeca i ostali turski civili po selima. Uništena su 103 turska sela a na tisuće Turaka je bilo primorano na iseljenje u sigurnija područja. Veliki broj ciparskih Turaka je ubijen na ovom putu. Cilj svega ovoga je bilo pripajanje Cipra Grčkoj. Zbog svega toga je vođena politika da se otok ¨očisti¨ od Turaka.

Masakr kojeg su ciparski Grci provodili na Cipru datira još iz 1820. godine. Ciparski Grci, koji su u periodu 1820-1821. napadali regije u kojima uglavnom žive ciparski Turci, na mnogim mjestima su počinili masakre. Nakon što je Cipar 1878. godine prešao pod vladavinu Engleza, stvorena je nova sredina za nastavak masakra kojeg su činili ciparski Grci. Politika dvojnog standarda, koju su Englezi vodili naspram Turaka, poticala je ciparske Grke da Cipar pripoje grčkoj teritoriji. Ciparski Turci su bili najveća prepreka na putu pripajanja Cipra Grčkoj. Zbog toga su ciparski Grci vjerovali da se ciparski Turci trebaju uništiti masakrom. Prvi koraci u vezi ove ideje učinjeni su 1912. godine napadom na ciparske Turke u mjestu koje se danas zove Hamitkoy. Usljed ovog napada ubijene su 4 osobe dok je povrijeđeno preko 100 osoba. Slični događaji ponovili su se 1927. i 1931. godine.

Sistematski masakr nad ciparskim Turcima počeo je 1955. godine osnivanjem Nacionalne organizacije ciparskih boraca (EOKA), koja je za cilj imala pripajanje Cipra Grčkoj. Članovi EOKA su u početku, pored Turaka, ubijali i Engleze. Nakon toga im je cilj bio da u potpunosti unište ciparske Turke na otoku. Ciparske Turke su očekivali teški dani. Članovi EOKA su, praveći zamke ubijali Turke i napadali turska sela. Na primjerice u periodu od 1956-1960. masakrirani su nedužni ciparski Turci koji su živjeli u Vasiliji, Litrangomiju, Inonuu, Aytotoruu. Magosi i Larnaki. EOKA je u periodu od 1955-1958. godine masakrirala na stotine ciparskih Turaka a iz 28 sela primorala oko 1350 Turaka na migracije.

Ciparski Grci i Grčka su u početku, prije nego što je ostrvo pripojeno grčkoj teritoriji, vjerovali da se u prvoj etapi treba formirati država ciparskih Grka. Zbog toga su odobreni sporazumi iz 1959-1960. godine kojima se imalo za cilj formiranje ¨Republike Cipar¨ između dvije jednake političke strane na Cipru i na temelju političke jednakosti. Turska, Engleska i Grčka su bili garanteri novoformirane države.

Odmah nakon formiranja Republike Cipar, administracija ciparskih Grka je počela dvosmjerne pripreme. Kao prvo; ukidanje prava koja su data ciparskim Turcima pa čak i uništenje ovoga naroda; a kao drugo; sprječavanje provedbe Ustava i sporazuma, naročito garancija i savezničkih sporazuma. Da bi se ostvario prvi plan tadašnji lider ciparskih Grka arhiepiskop Makarios je pripremio plan Akritas, koji je imao za cilj da raznim policijskim metodama pritiska nad turskim pućanstvom vrši stalne upade na turska naselja, kuće, poslovne prostore, da na svakom mjestu prati Turke i da ih provocira korištenjem sile. Na ovaj način bi se masovno napadali Turci. Plan Akritas je u suštini imao za cilj da uništi Turke koji žive na Cipru.

Nakon što ciparski Grci nisu uspjeli da dobiju potporu Turaka za promjenu ustava, kojom se planiralo preuzimanje kompletnog otoka, 1963. godine su vojnim udarom preuzeli državni mehanizam i Turke u potpunosti izbacili sa vlasti. Nakon toga je počela provedba plana Akritas kojim se 11 godina vršilo etničko čišćenje nad Turcima i politika izolacije.

U okviru plana Akritas, ciparski Grci su 21. prosinca 1963. godine započeli napade na tursko pućanstvo. Događaj, koji će u povijesti ostati poznat pod nazivom ¨Krvavi Božić¨ bio je početak oružanih napada na regije i sela u kojima su živjeli Turci. Masakr u Tahtakaleu, Ayasilu, Arpaliku, Bafu, Aydinu, Amargetu, Aksuu i Yešilovi su samo neki od zločina koje su počinili ciparski Grci.

Od 1965. godine napadi ciparskih Grka su smanjeni ali su se nastavili slučajevi kao što je otmica Turaka i ukidanje osnovnih životnih sredstava iz regija u kojima žive Turci. Ciparski Turci su ovih dana preživljavali najteže dane, a Turska je bila jedina zemlja koja im je pomagala.

Nakon politike etničkog čišćenja koja je u etapama provođena nad Turcima, ciparski Grci su 15. srpnja 1975. godine počinili udar koji je imao za cilj da se Turci u potpunosti istjeraju sa otoka. Udar je predvodila vojna hunta koja se u Atini na vlasti nalazila od 1967. Nakon ovog udara, Turska je, iskoristivši pravo koje joj je dato sporazumom iz 1959. i 1960. godine, izvršila mirovnu vojnu intervenciju na Cipru 20. srpnja 1974. godine. Otok je od kolovoza 1974. godine de facto podijeljen na dva dijela. Intervencija Turske na Cipru u povijestu ciparskih Turaka zabilježena je kao ¨Operacija sretnog mira¨. Ovaj datum za ciparske Turke predstavlja oslobođenje i ponovno rađanje nakon mučenja i zuluma koje su godinama trpjeli od strane ciparskih Grka.

Ciparski Turci su prvo formirali Tursku federalnu administraciju Sjeverni Cipar. Pošto su ciparski Grci tursku stranu uvijek smatrali manjinom i nakon zahtjeva da se riješi problem u vezi manjinskih prava koja će biti data Turcima, Turci na ostrvu su učinili korak dalje i 1983. godine proglasili Tursku Republiku Sjeverni Cipar.

I pored svih zuluma ciparskih Grka, teških životnih uvjeta i siromaštva i neimaštine, turski narod je uspio očuvati postojanje Cipra. Republika Turska je najveći garanter borbe za opstanak koju je ciparski turski narod vodio u periodu od 1963-1974. godine. Turci na ostrvu su, i pored svih zuluma sa kojima su suočeni, uvijek bili strana koja je bila za zajednički suživot na otoku, a ovaj njihov stav je uvijek sa velikom pohvalom prihvaćen od strane Turske.



Povezane vijesti