Globalna perspektiva 49

Govor prosvjeda, oporbe ili vlasti

Globalna perspektiva 49

Globalna perspektiva 49

Analiza dekana Fakulteta političkih znanosti na sveučilištu Yildirim Beyazit, prof.dr. Kudreta Bulbula.

Period globalizacije u kojem se nalazimo na različite načine utiče na naš život. Promjene koje u prošlosti nisu mogle da se ostvare stoljećima sada se dešavaju u veoma kratkom vremenskom periodu. Sociolog David Harvey ovo stanje definiše kao „primarni spoj vremena i prostora“. U ovom periodu događaji, odnosi i promjene dešavaju se veoma brzo i cijelom čovječanstvu se vrti u glavi od ove brzine. Daleki geografski predjeli se zbližavaju, dok se bliski geografski predjeli udaljavaju jedni od drugih. Sada imamo veći dostup informacijama koje ranije nismo posjedovali, dok se na drugoj strani gube informacije od nekih prije poznatih stvari. Kao što je to kazao Ortega Gasset „Moderna civilizacija predstavlja i težak problem. Paralelno sa razvojem raste i opasnost. Život svaki dan postaje malo bolji i ljepši, ali neizbježno kompleksniji i teži“.

Ono što žalim ovdje da istaknem je da jedinke, društva, institucije i države koje moraju da žive zajedno sa raznim identitetima, kulturama, institucijama i organizacijama u poređenju na prijašnje tradicionalne periode moraju da razviju ni način komuniciranja i djelovanja. Jer nestanak tradicionalnih odnosa i današnji kompleksniji način života suživota različitih identiteta izaziva i nove neizvjesnosti. Današnja diskriminacija i mržnja drugih i drugačijih nastala je zbog ove neizvjesnosti. Zbog toga način komuniciranja i djelovanja u svakom periodu je od velike važnosti. Ali posebno način komuniciranja i zauzimanje određenih stavova u periodu neizvjesnosti veoma je važan i za odnose jedinki, grupa, institucija i samih država. Jer neki stavovi i način komunikacije, koji se smatra normalnim u tradicionalnim vremenima, u periodu neizvjesnosti može izazvati velike napetosti.

Kakav način komuniciranja i pozicioniranja: prosvjedi, oporbe, vlada?

Kakav način komunikacije treba da imamo kao jedinke, društva, organizacije, države sa onima koji su različiti od nas u našoj okolini? Odgovor na ovo pitanje je od velike važnosti kako bi i mogli dati odgovor i značenje nekim aktivnostima i izjavama koje sami ne podržavamo. U nastavku ću ovu temu razmatati iz perspektive jedinke i individue. Ali perspektiva koju ću istaći može se veoma lagano sprovesti i za društva, organizacije i odnose između država.

Kakav stav treba zauzeti u odnosima prema ljudima? Trebamo li da uvijek reagiramo u komunikaciji sa njima? Da li ćemo uvijek samo da ih kritikujemo kao oporba? Ili ćemo koristiti govor vladanja/vlasti bez obzira o kome se radi.  

Kroz jedan primjer ću navesti šta želim da kažem sa ovim. Bio sam pozvan na jedan sastanak na kojem su učestvovali bivši ministri, narodni poslanici i istaknute ličnosti islamskog svijeta. Sastanak je bio u jednom hotelu i bio je zatvorenog tipa. Ali svi govori su bili veoma emotivni. Svaki govornik koji je izlazio za govornicu održao je veoma oštre emotivne govore na arapskom jeziku koji su propraćeni velikim aplauzima uz uzvike i parole.

Kada je red došao na mene ja sam izašao i kazao da i pored brojni ozbiljnih problema u islamskom svijetu treba da sve to razmotrimo na jedan trezven način i da pokušamo da pronađemo rješenja za ove probleme. Kao što možete pretpostaviti moj govor je dobio najmanji aplauz, jer nije bio emotivnog karaktera.

Ovaj sastanak me je podučio da postoje tri vrste govora i komunikacije.

Prvi način komunikacije je emotivna vrsta govor koji se može opisati i kao govor ulice. Ova vrsta govora u koliko se koristi po potrebi može biti veoma efikasna. Najviše se koristi na mitinzima, demonstracijama i protestima. I kao što je bio slučaj 15. srpnja ovo je najefikasniji način da se nekada pošalje poruka. Ali sa stalnim korištenjem ovog govora ne možete razviti stalne zdrave odnose i neko kulturno bogatstvo. I kao što sam rekao govor na ovom sastanku je bio tog karaktera.

Druga vrsta govora je govor opozicije. Opozicija stalno koristi govor kritike vlade, institucija i svega što se nalazi oko nas, ali opet u okviru postojećeg sistema. Ovdje možemo navesti kao primjer osobe koje stalno nešto kritikuju kako u odnosima sa ljudima, tako i u odnosu sa institucijama. Ukoliko samo koristite kritike bez konkretnih prijedloga za poboljšanje stanja onda ste poput političkih partija koje stalno kritikuju vladu, ali ne predlažu nikakvo rješenje ili alternativu. Jer pozitivna vrsta kritike sa konkretnim prijedlozima može doprinijeti samo razvoju kako odnosa tako i institucija.

I treća vrsta govora je takozvani govor vlade/uprave. Ovaj govor je vrsta djelovanja i komunikacije koji obuhvata sve i koji je konstruktivnog karaktera. Ova vrsta govora nije samo važna komunikacija za vlade nego i za individue. Neke osobe koriste ovu vrstu pozitivnog govora i u odnosima sa osobama.

U mlađim godinama osobe većinom imaju pretenziju da djeluju kao opozicija. Jer u ovom periodu ljudi su kao što se to kaže u turskom jeziku „mlađi i luđi“. Ali sa godinama osobe opstaju trezvenije i staloženije. Zbog toga se očekuje od onih koji postanu dio vlade da djeluju trezvenije i pametnije. Osobe koje dođu na vlast nemaju više pravo da oštro reaguju i moraju na jedan pametan način da rješavaju probleme.

Pored ove tri vrste govora postoji i govor ulizivanja, ali pošto ova vrsta komunikacije nema nikakav pozitivan razvoj njega ne uzimamo za ozbiljno.

Govor vlade je govor koji posjeduje potrebu za najvećim iskustvom i jedini on može da ostvari veće pozitivne promjene. Jer ovo je govor koji dolazi nakon dugogodišnje iskustva.

Koju vi vrstu govora koristite u vašem dnevnom životu?



Povezane vijesti