Globalna perspektiva 39/18

Globalni principi obrazovanja  1

Globalna perspektiva 39/18

 

 

 

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit, prof.dr. Kudreta Bulbula

 

Planetu dijelimo kao jedna velika porodica ljudi. S obzirom da živimo u istom vremenskom periodu, imamo puno dodirnih tačaka sa društvima koja posjeduju veoma različite načine življenja. Kada se suočimo sa globalnom katastrofom, svi potpadamo pod njen uticaj bez obzira koje smo vjere ili rase, i bez razlike kojim jezikom govorimo. To što smo stvoreni u isto vrijeme nas stavlja u interakciju po pitanju kulture i života sa ljudima koji su blizu ili daleko od nas. Može se postaviti pitanje: ”Da li su naši preci bili više u ovoj vrsti interakcije ili su to današnji ljudi?”

Temu dovodim do obrazovanja. Ne samo u našoj zemlji već i u dalekim zemljama dobro ili loše obrazovani ljudi imaju potencijal da nam promjene živote. Oni sa lošim obrazovanjem  mogu vas ili vaše najbliže  ubiti tako što će biti bombaši samoubice. Pronalazak vama sasvim nepoznate, dobro obrazovane osobe vam može život u mnogome olakšati, može vas vratiti u život.

Prema tome, obrazovanje je globalni fenomen koji je za sve zemlje veoma bitan i koji prelazi sa jedne zemlje na drugu. Dobro ili loše obrazovanje u jednoj zemlji utiče, dobro ili loše, na druge zemlje.

Gdje smo mi u pogledu obrazovanja na globalnom nivou?

Nesumnjivo da ima puno polja na kojima smo dobri, ali ja u ovom tekstu želim skrenuti pažnju na one loše.

Kada pogledamo na zapad vidjet ćemo da se škole u SAD pretvaraju u kasarne zbog čestih ubistava u njima. Oni koji ubijaju djecu i mlade su uglavnom njihovi vršnjaci iz istog razreda. U dječjim godinama seksualnost, kocka, alkohol, droga, udaljavanje od porodice, djeca na ulici, odrasli koje ne posjećuju ni praznicima…

Situacija nije drugačija ni na istoku. Iako nema krivičnih djela u toj mjeri kao na zapadu, obrazovni sistemi su na bazi učenja na pamet, a ne na bazi slobodnog mišljenja, ovi obrazovni sistemi ne pripremaju za život već odvajaju od života. Ono što je Alija Izetbegović napomenuo je, kao drugi problem pored odvajanja u islamskom svijetu ,obrazovanje.

Ako dobro ili loše obrazovanje jedne zemlje utiče i na druge zemlje, potrebno je da se postavi jedan generalan koncenzus kakvog će čovjek biti profila bez obzira na vjeru, rasu, jezik, ideologiju ili uvjerenje. U protivnom smo svi u opasnosti kao porodica na Zemlji. Kako bi svijet bio spokojniji i bolji za život, potrebno je uspostaviti globalne principe obrazovanja.  Traženje ovih principa možemo početi preispitivanjem svrhe obrazovanja.

Svrha obrazovanja treba biti pripremanje jedinke za život. To kakvo obrazovanje želimo je u stvari usko povezano sa tim kako gledamo na život i sa životnom filozofijom. Filozofija našeg obrazovanja je produžnica filozofije našeg života. Ukoliko težimo za svijetom gdje je manje nepravde, manje zla, više poštovanja prema razlikama, obrazovanje mora biti na nivou da to zadovolji. Obrazovanje nije samo ono u školi ili samo moderno obrazovanje. Zbog toga škola nije jedini put za ostvarenje navedenih ciljeva već samo jedan od načina za postizanje istih.

                   Ako posjedujemo zajeničku zabrinutost za život, ako dijelimo generalni, gore navedeni cilj, mi kao porodica ljudi, čuvajući različitosti, možemo posjedovati globalne Principe obrazovanja koji će služiti za dobro sviju. Šta mogu biti ovi temeljni principi?

 

  1. Obrazovanje koje nas usmjerava na pravdu

Bez obzira u kakvom vremenskom periodu živimo (da li smo tradicionalni, moderni, postmoderni ili neki drugi vremenski period koji će biti definisan u budućnosti), bez obzira kako definišemo sami sebe, obrazovanje ljude prvo treba usmjeriti na pravdu. Što bi rekao Hz. Omer: ¨Pravda je temelj vlasništva (poretka, sistema, države)¨. Njemački mislilac Kant je rekao ¨Ako nestane pravde, neće ostati ništa vrijedno u ljudskom životu¨. Prije svega imamo potrebu za pravdom da bi dobili slobodu i jednakost. Sigurno je da kao jedinke jedne velike porodice nismo saglasni šta je pravo, šta je nepravda. No, temeljni stubovi pravde su ipak malo definisani. Sve vjere, svako vjerovanje i sve ideologije su saglasne da se ne smije ubijati, da se ne smije krasti, da treba pravedno zarađivati, da se ne smijemo loše ponašati. U tom okviru, prvo načelo kojem se trebaju podučiti učenici kroz cijelo školovanje, počev od osnovne škole do univerziteta, je da trebaju raditi i pravedno zaraditi. Pravda se najbolje može razumjeti na zulumu, koji je njena sušta suprotnost. Zamislimo da svi odjednom žele postići željene rezultate bez rada, bez poštovanja pravila. Da li možete zamisliti haos koji bi se dogodio u svijetu? Informacije i iskustvo koji su ostali nenaučeni tokom školovanja mogu se spoznati i kasnije. No, pojam pravde i njeno zanemarivanje tokom školovanja nikada se više ne može naučiti. Spoznavši probleme koji će nam stati na putu uvijek se trebamo kloniti zuluma i nepravde.

 

  1. Obrazovanje je to koje čovjeka čini optimistom

Obrazovanje treba gajiti pozitivne, dobrodušne ljude. Često se srećemo sa omladinom koja u cvatu mladosti je jako pesimistična, koja nije usmjerena rješavanju problema, koja je beznadežna i koja nije samouvjerena. Kako oni žive ovaj život? Kako se može izgraditi nešto lijepo na temeljima njihovog pesimizma? Čovjek treba pozitivno posmatrati, pozitivno razmišljati. Sigurno je da će se pojam ¨dobrog¨, ¨lijepog¨ i ¨dobrog čovjeka¨ mjenjati u raznim kulturama i vjerovanjima. No, u svijetu u kojem imamo puno razloga da budemo pesimisti, vrijednost je to da se uzgoje vrijedni i dobri ljudi. Optimističan pogled na svijet znači da je čovjek dobronamjeran u srži, da iz dubine ima osjećaj za dobrim ponašanjem, da je prihvatio sebe i okolinu onakvim kakvi su.

Optimističan pogled na svijet i pozitivno mišljenje su jako vrijedne osobine, ali je ¨pravda¨ ipak prije ¨dobrote¨.

 

 

 



Povezane vijesti