Aktualnosti iz zemlje i svijeta 35/2018

Aktualnosti iz zemlje i svijeta 35/2018

Aktualnosti iz zemlje i svijeta 35/2018

Usljed krize koja još od 2011.godine traje u Siriji, Idlib je ostao posljednje utvrđenje opozicije.  Pored Idliba, skupa sa zapadnim i južnim Šamom, sjeverna Hama i sjeverna Lazkije koji se nalaze u regiji Turskmenskih planina, su također u rukama opozicije koja se bori protiv Assadovog režima. To što je opozicija izgubila Damask, istočnu Gutu, Deru, Kuneytru i sjeverni Humus doprinosi da Idlib još više dobija na značaju. Zahvaljujuću sporazumu u Astani, Idlib koji broji oko 3 miliona stanovnika proglašen je zonom primirja. I to što je u Astani donijeta odluka od strane Rusije, Turske i Irana  da se napravi 12 osmatračnica je takođe od velikog značaja za budučnost ove regije.

U području Idliba, dješavaju se sukobi unutar dvije struje opozicije. Pored ideoloških, postoje i mimoilaženja u sili. Prema posljednjim dješavanjima u Idlibu se nalaze HTŠ grupacija i grupacija Nacionalno oslobodilačkog fronta. Dok je HTŠ od strane Amerike proglašen za terorsitičku organizaciju, Narodno oslobodilački front podrćava Turska. HTŠ je izuzet iz procesa u Astani dok je Narodno oslobodilački front u njemu.

Postoje i grupacije koje su režimske snage ubacile kao izgovor da djeluju u regiji. Turska se trudi da ove grupacije odstrani političkim putem. I pored toga što je Idlib u Astani proglašen za zonu primirja, režimske snage su povećale diskurs o tome kako će ga direktno uzeti za cilj. Potencijalna vojna akcija u Idlibu predstavlja velike rizike za Tursku.  Specijalni izaslanik za Siriju u UN-u Steffan de Mistura je rekao da ukoliko se ponovi u Idlibu isti scenario kao i u istočnoj Guti, da će to sa humanitarnog aspekta biti mnogo, mnogo gore. Uklanjanje opozicije iz Idliba značilo bi direktnu prijetnju za Afrin, Azez, Bab i Cerablus koji su pod kontrolom Turske.  

U potencijalnoj akciji na Idlib rećimske snage sa trenutnim vojnim kapacitetima bi mogle uspijeti samo uz odobrenje i vojnu podršku Rusije. To što bi jedan ovakav korak doveo u krizu odnose Moskve i Ankare umnogome smanjuje mogućnost da bi se on mogao dogoditi.

Zračni napadi su uzdrmali povjerenje u sporazume donijete procesom u Astani i doprinose nestabilnosti u regiji. Turska je oformivši 12 vojnih tačaka preduprijedila napadena regiju sa kopna.  Može se primjetiti da su režimske snage po pitanju vojske za eventualni napad na Idlib veoma slabe i da su u tom pogledu sasvim zavisne od Rusije i Irana. Takođe se može reći i to da bez odobrenja i obimne vojne pomoći režimske snage ne mogu napasti na Idlib.

Turska nastoji da sporazumom o Idlibu sa Rusijom spasi regiju u kojoj živi skoro 3 miliona stanovnika. Uprkos zračnim napadima na regiju Turska se trudi da, pošto je nemoguće da to učini direktno u vazduhu, smanji koliko je god to moguće napade diplomatskim putem. Osım toga čišćenjem Idliba od radikalnih organizacija smanjuje potrebu za izgovorom za ruske i režimske napade.

Dok je s jedne strane važno to da Turska skupi svu opoziciju u jedno kako bi se našlo političko rješenje, sa druge strane je veoma važno i to da režim i režimski saveznici prestanu sa vazdušnim napadima i napadačkim ponašanjem. Ali primjetno je to da režim želi da iz Idliba potpuno eliminiše opoziciju. Sporazumi iz Astane i Sočija i novi ustav kao i naredni koraci koji će se poduzeti predstavljaju pritisak za režim.

 

 



Povezane vijesti