Globalna perspektiva 34

U kojem pravcu idu SAD-e?

Globalna perspektiva 34

Globalna perspektiva 34

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula.

U kojem pravcu idu SAD-e?

U posljednje vrijeme pažnja je okrenuta ka krizi koja je nastala između Turske i SAD-a zbog hapšenja sveštenika i misionara Brunsona koji se optužuje za veze sa terorističkim organizacijama. Postoji veliki broj analitičara koji krizu između dvije zemlje pokušavaju da predstave iz ove perspektive i većina trenutnih rasprava se odvija u ovom pravcu.

Bez sumnje postoje validni razlozi da se kriza tretira iz perspektive odnosa Turske i SAD-a. I ako dolazak do ove posljednje krize se razmatra iz perspektive nekoliko razvoja poput odluke o kupovini antiraketnog sistema S-400 od Rusije, odluke SAD-a o priznavanju Jerusalema kao glavnog grada Izraela, i hapšenja misionara Brunsona, Turska ima potpuno druge razloge. Pokušaj osnivanja terorističke države na sjeveru Sirije od strane pristalica terorističke organizacije PKK/YPG-a uz podršku SAD-a, boravak lidera terorističke organizacije FETO u SAD-e za koju je utvrđeno da stoji iz pokušaja krvavoj vojnog udara od 15. jula i odbijanje SAD-e da isporuči lidera ove terorističke organizacije Fetullah Gulena i pored svih dostavljenih dokaza su samo neki od razloga za postojeću krizu između dvije zemlje. Da bi bolje shvatili o čemu se radi postavićemo sljedeće pitanje: „Kako bi javnost SAD-a prihvatila ideju da se Usame bin Laden krije u jednoj savezničkoj zemlji i da ta zemlja uz pomoć terorističke organizacije El Kaide pokušava da osnuje terorističku državu na sjeveru Meksika uz granicu sa SAD-a“. Zbog toga možemo reći da i tursko javno mnijenje isto reaguje na ovaj stav SAD-a.

Ali nastavak odnosa dvije zemlje i pored raznih kriza može se razmatrati iz različitih perspektiva. Jer SAD-e trenutno ne prolaze samo kroz krizu u odnosima sa Turskom. Još veće krize vladaju između ove zemlje i Kine, Rusije i čak Njemačke. Isto tako postoje određene krize i sa Meksikom i Kanadom. Ovdje neću ni spominjati krize sa Sjevernom Korejom i Iranom.

Zbog toga krizu između Turske i SAD-a ne treba analizirati samo iz aspekta odnosa dvije zemlje.

Isto tako kao razlog za ovu krizu ne možemo navesti samo američku upravu na čelu sa Trumpom. Možemo reći da krize američke administracije sa zemljama širom svijeta nastale zbog drugih razloga.

Kao glavne razloge možemo navesti sljedeće:

Jedan do najvažnijih razloga, ako ne i najvažniji razlog, brojnih kriza američke administracije širom svijeta je smanjenje uticaja i gubitak brojnih interesa ove zemlje u procesu globalizacije. U globalnoj konkurenciji SAD-e i američke firme sve više zaostaju za drugima. Najveću dobit od globalizacije nisu ostvarile SAD-e i EU nego zemlje poput Kine, Indije, Brazila i Turske. U periodu kada u SAD vlada stagnacija i brojne krize ove zemlje su uspjele da za nekoliko puta povećaju nacionalne dohotke. U ovom periodu vode se intenzivne rasprave o kraju američke hegemonije u svijetu.

I pošto je jasno da SAD-e nisu ostvarile veću dobit od globalne konkurencije, transparentnosti i slobodnog ekonomskog tržišta što je i jedan od razloga za agresivniju vanjsku politiku. Naši neki intelektualci i rukovodioci moraju da promjene postojeću retoriku u vezi globalizacije jer vidimo da zemlje u razvoju ostvaruju veći doprinos procesu globalizacije nego razvijene zemlje.

Uprava Trumpa pošto SAD-e ne ostvaruju veću dobit od globalne konkurencije vraća se na implementaciju politika prije slobodnog ekonomskog tržišta. Povećanje poreza za stranu robu, veće carine i poziv američkim firmama da svoja postrojenja za proizvodnju iz inostranstva vrate u SAD-e samo su odraz ovih politika. Ove politike na jednoj strani utiču na smanjenje globalne trgovine i nanose veliku štetu kako svjetskoj tako i trgovini SAD-a. Najveću štetu od svega toga imaju korisnici koji će morati više plaćati za proizvode koje žele.

Drugi razlog je sve veći uticaj vjerskih grupa, tarikata i sekti u američkoj politici. Jer ne postoji drugo objašnjenje za posljednje iracionalne odluke američke vlade kao što su odluka o Jerusalemu i misionaru Brunsonu. Ovdje treba da podsjetimo da je potpredsjednik SAD-a Mike Person veliki pristalica Evangelista.

Kao jedan drugi razlog može se navesti kriza u rukovodstvu koja postoji u SAD-a. Pentagon, Bijela Kuća i američki državni sekretarijat djeluju potpuno različito u vezi brojnih tema. Isto tako reakcije u američkom društvu u vezi brojnih odluka u velikoj mjeri otežavaju rad Bijele Kuće. Jedan od najvažnijih procesa su aktivnosti na svrgavanju američkog predsjednika Donalda Trumpa sa dužnosti.

Pa dobro ukoliko je kriza između Turske i SAD-a i više od samo bilateralnih odnosa šta onda treba da se uradi?

Naravno da postoje različiti pogledi na ovu krizu od strane Turske, SAD-a i drugih zemalja. Implementacija nove američke politike samo će uticati na povećanje barijera u međunarodnoj ekonomiji i ograničenju slobodne tržišne ekonomije. Ovo će se negativno odraziti kako na brojne zemlje tako i na brojne ekonomije. Djelimično se mogu i shvatiti ove političke odluke koje su SAD-e počele da sprovode zbog sve većeg uticaja Kine uz međunarodnoj ekonomiji. Ali sve međunarodne organizacije na čelu sa Svjetskog trgovinskom organizacijom, Svjetskom bankom i sličnim organizacijama moraju zauzeti zajednički stav protiv ove vrste politika. Jer kršenje međunarodnih sporazuma predstavlja opasnost za sve zemlje u svijetu.

Svi vrlo dobro znamo šta su ekstremne ideologije poput nacizma i fašizma uradile svijetu u 2. svjetskom ratu i šta danas ekstremne vjerske ideologije rade na Bliskom istoku. I zbog toga ulazak američke uprave pod uticaj ekstremnih ideologija hrišćanstva i evangelizma neće će pozitivno odraziti na svijet. Liberalne i slobodarske strukture u američkom društvu su sigurno svjesne ove opasnosti. Njihova borba za slobodu je od velike važnosti za sve.

Zemlje s vremena na vrijeme mogu da uđu u društvene, ekonomske, političke i kulturološke krize. U tom periodu postoji potreba za liderima koje će ove zemlje izvesti iz krize. Uprava na čelu sa Trumpom nažalost ne daje veliku nadu po tom pitanju. Ovdje je veći problem što i većina uprava u Evropi prolazi kroz isti krizni period jer se na čelu evropskih zemalja nalaze lideri koji ne posjeduju viziju za bolju budućnost.

Ne smijemo gubiti nadu ali trenutno svijet ne očekuju bolju dani u bliskoj budućnosti.



Povezane vijesti