Globalna perspektiva 33

​​​​​​​Pozicioniranje prema vjerovanju u sebe, a ne prema psihologiji poraza

Globalna perspektiva 33

Globalna perspektiva 33

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula.

Pozicioniranje prema vjerovanju u sebe, a ne prema psihologiji poraza

Prošlih sedmica govorili smo o tri vrste pozicioniranja u vezi sa odnosom prema zapadu i zapadnoj civilizaciji i to su: potpuna predaja idejama zapada, potpuno odbijanje i negacija zapada i trezveni stav ili stav sa više samopouzdanja.

Potpuna predaja idejama zapada ili potpuno odbijanje i negacija zapada izgledaju kao dva potpuno suprotna stava, ali između njih postoji veoma bliska veza. Oba ova stava među muslimanima izazivaju legitimitet jedan drugog. Osobe koje su potpuno izgubile svoje vrijednosti i koje su se potpuno asimilirale u društvima u kojim žive, mogu da izazovu potpuno odbijanje i negaciju zapada i zapadne kulture među ostalim svojim sunarodnicima. Isto to važi i za suprotnu situaciju. Zajednice koje potpuno odbijaju i negiraju zapadne vrijednosti, kao reakciju mogu na drugoj strani da izazovu potpunu asimilaciju.

I potpuna negacija ali i asimilacija pošto nisu prirodni procesi nikada u potpunosti ne mogu biti prihvaćeni. Ovdje imamo stanje u kojem osobe svaki dan moraju ponovo sebe da podsjećaju na ove stavove. Često zna doći do potpunih promjena stavova zbog stalnog pritiska koji se osjeća. Zbog toga nije čudno da osobe koje imaju barove i prodaju alkohol na zapadu, za kratak vremenski period mogu da postanu pristalice ISIL-a na drugoj strani. Ove osobe ne ostvaruju pozitivan doprinos ni za sebe, niti za zemlje iz kojih dolaze niti za društvo u kojem žive.

Pozicioniranje prema vjerovanju u sebe a ne prema psihologiji poraza

Umjesto potpune predaja idejama zapada ili potpunog odbijanja i negacije zapada, danas najviše imamo potrebu za trezvenim stavom tj. za stavom sa više samopouzdanja poput stava osmanskog Said Halim paše tokom 1. svetskog rata. Prema paši i pored svih dešavanja i teškoća u 1. svjetskom ratu treba se zauzeti trezven stav i za suživot zapada i istoka potrebno je da jedni druge dobro poznaju.

I ideja potpune predaje i potpunog odbijanja nastale su na društvenim osnovama. Posebno doseljenici svoje stavove često zasnivaju na ideologijama, kulturama i vjerskim vrijednostima koje posjeduju.  

Kada pogledamo iz perspektive Muslimana možemo otvoreno reći da Islam kao vjera iznosi ideje za rješavanje svih problema čovječanstva od prvog stvorenog čovjeka hz. Adema do danas i ne predstavlja suprotnost bilo čega. Jer Islam je sam po sebi jedan ideal, vizija i nova mogućnost. Islam sam po sebi predstavlja volju i razvoj. Jer pozicioniranje kao suprotnost nečega, samo tu određenu stvar stavlja u centar. Islam kao vjera ne prihvata druga vjerovanja, dok za nauku smatra da ona pripada svima. Čak se Muslimani podstiču na traganje za naukom makar ona bila u Kini. A šta je to nauka? To je znanje, informacija, tehnika, metoda i implementacija.

Odnos Božijeg poslanika prema nemuslimanskoj zajednici u Mekki u prvom periodu Islama za nas može biti putokaz u odnosu sa stranim društvima. Možemo reći da je Božiji poslanik odnose zasnivao na tri različita nivoa. Neke stvari je radio isto kao i nemuslimanska zajednica, poput nošenja iste odjeće i puštanja brade. Na drugoj strani ostvario je neke promjene, koje su uticale i na promjene u nemuslimanskom društvu, poput skraćivanja brade. Isto tako postoje stvari koje je potpuno odbio da radi na način na koji su to radile nemuslimanske zajednice.

Ovaj trojni stav, koji se može definisati i kao analitički prilaz, može i danas biti vrlo dobar primjer za odnose i veze sa istokom i zapadom, sjeverom i jugom, kao i prema globalizaciji i svim sferama života.

Jer potpuna predaja nas udaljuje od nas samih, dok potpuna negacija nas vodi u radikalne struje poput ISIL-a. Zbog toga stav Osmanlija da su „sve stvari slobodne za korištenje“ najbolje ukazuju na slobodu koja postoji u prirodi i u životu. Ovo je od velike važnosti i za prevazilazak ideje o vječnom porazu u kojoj se nalaze neke osobe.

Reakcije, koje su pokazane u periodu tazminata i reformi u periodu Osmanlija, većinom su bile nešto između potpune predaje i negacije. Sve te rasprave možemo vidjeti i danas. Slične reakcije se pokazuju i danas, ali u životu koji se stalno razvija i obnavlja, ne možemo samo gledati na ove procese. Ovo su procesi koji u velikoj mjeri mijenjaju kako jedinke tako i društva i zemlje. Zbog toga možemo reći da nije stvorena nikakva uspješna alternativa za zapadnu modernizaciju ili današnji proces EU i globalizacije. Naravno da će postojati alternative u vezi određenih tema, ali i pokušaj stvaranja alternativa za sve tokove može uticati da ostanemo van postojećih tokova.

Zbog toga moramo da predstavimo analitičan način razmišljanja naspram stava potpune predaje ili negacije. Isto tako ne smijemo ovaj proces u vezi vitalnih tema vidjeti kao nemoguć. Jer islam nije vjera teškoća neko olakšica, i nije vjera ekstremizma nego umjerenosti. Zbog toga u svim odnosima sa zapadom treba da djelujemo trezveno sa samopouzdanjem u okviru vrijednosti koje posjedujemo bez padanja pod uticaj psihologije potpunog poraza.  

To je u stvari i put kojeg su pratili naši preci od Horosana do Anadolije i od Anadolije do Zapada u prošlosti. Mi smo uzimajući kao osnovu svoje vrijednosti ujedno obogatili i sve kulture sa kojim smo se susreli na ovom putu. Mi smo poput velike snježne lopte koja se povećala kotrljanjem i koja prihvata sva bogatstva. Jer na jednoj strani dok čvrsto stojimo na zemlji sa vrijednostima koja posjedujemo, na drugoj strani treba da budemo otvoreni za sve raznolikosti koje će olakšati naš život.



Povezane vijesti