Nacionalni projekti u namjenskoj industriji 1/2018

Turska će postati baza u Europi za proizvodnju oklopa i motora, teški remont i popravku. ¨Središnji dio¨ aviona, jedan od najsloženijih dijelova F-35, pored SAD-a, proizvodit će se samo u Turskoj.

Nacionalni projekti u namjenskoj industriji 1/2018

Nacionalni projekti u namjenskoj industriji 1/2018

Pozitivne rezultate velikih i bitnih inicijativa koje su posljednjih godina poduzete u okviru namjenske industrije Turska je zapazila u posljednjim vojnim operacijama. U uspješnim vojnim operacijama, koje su unutar zemlje vođene protiv terorističke organizacije, u inozemstvu u okviru operacija ¨Štit Eufrata¨ i ¨Maslinova grana¨, korišteni su domaći nacionalni odbrambeni proizvodi. Domaće oružje, bespilotne letjelice (IHA) i bespilotne letjelice sa naoružanjem (SIHA), kao i aktivnosti remonta i opreme na terenu, privukli su pažnju cijelog svijeta. Naša zemlja, koja je u prošlosti u velikoj mjeri bila ovisna o inozemstvu, sada sama proizvodi brodove, tenkove, radare, bespilotne letjelice, oružje i šalje satelite u orbitu. Uspjeh koji je postignut na polju namjenske industrije rezultirao je vrijednim i predanim radom kompanija za razvoj namjenske industrije, marljivim radom njihovih uposlenika i koracima koji su učinjeni u posljednjih 15 godina.

Nuri Demirag: ¨Pobjednički orao je sletio na krilo aviona¨

Kada se analizira povijest namjenske industrije Turske, može se zaključiti da i pored velikog truda i nesebičnosti, ovaj sektor nije dobio dovoljnu potporu zvaničnika i upravitelja. Godina 1930. Životna priča Nuriya Demiraga, jednog od velikih turskih inovatora iz Divriga, pokazuje koliko je domaća i nacionalna namjenska industrija u to doba ignorisana. Prezime Demiraga (željeznička mreža) dobija po tome što je u Turskoj postavio željezničku mrežu. Potpisnik je velikih projekata koji su doprinjeli razvoju zemlje. 1939. proizvodi avion, otvara pilotsku školu ¨Gok¨, gdje obučava na desetine pilota. Nuri Demiraga je slijedećim riječima u to vrijeme govorio koliko je bitno poznavati nebo:

¨Pobjeda nije na ivici bajoneta. Pobjednički orao je uzletio sa ivice bajoneta i sletio na krila aviona¨.

Nuri Demirag nije samo ostao na riječi već je osnovao tvrtku kako bi i njegova zemlja upoznala plavetnila neba. 1939. proizvodi prvi domaći avion.

No, ono što mu se dogodilo zaista je nevjerojatna priča. Projekat Keban brana, kojim se trebala podmiriti potreba zemlje za energetikom, 1933. godine prezentuje tadašnjem ministru urbanizacije, Ali Četinkayi, koji je bio jedan od trojice ¨Alija¨ koji su u to vrijeme vršili dužnost na državnom sudu.

Prije nego što je i prezentovao projekat, Nuri Demirag od ministra čuje slijedeće riječi:

¨Da , gospodine Nuri. Hoćete da pravite branu. Kako mislite to da uradite, sa kim, kako ćete odraditi ovako ogroman posao? Pretpostavimo da ste završili projekat. Kome planirate prodati toliku energiju?¨.

Bio je ovo hladan tuš na samom početku razgovora. Demirag, koji je na razgovor došao sa inženjerima, bio je spreman na sve. U njegovom izvješću nalazili su se odgovori na sva ova pitanja. No, ministar nije bio voljan da ga sluša. Kada je Demirag rekao da je ¨ovaj projekat budućnost zemlje¨, ministar ga prekida riječima ¨Zar ti treba da razmišljaš o budućnosti zemlje? O tome ćemo mi razmišljati¨.

Brana Keban, čiji je projekat bio završen 1933. godine, aktuelizirana je 1966. i njena izgradnja traje 10 godina. Zahvaljujući neodgovornim upraviteljima, veoma bitan projekat se počinje praviti tek nakon 33 godine.

Nuri Demirag 1939. proizvodi prvi domaći avion

1935. godine počinje kampanja za kupovinom aviona kako bi se podmirile potrebe zemlje. Avioni su nazivani po onima koji su u to vrijeme donirali više od 10 tisuća lira. Umjesto donacije, Nuri Demirag je sav svoj kapital uložio u tvrtku gdje će se proizvoditi domaći avion. Novac kojeg je do tada zaradio smatrao je ¨amanetom od naroda¨. Pošto je kopiranjem smatrao posao otkupa licence iz Europe i Amerike, počeo je raditi na dizajnu aviona ¨turskog modela¨. 1936. na Bešiktašu postavlja kamen temeljac za izgradnju tvrtke. Sa tvrtkom koja će biti izgrađena u Divrigu, započinje radove na izgradnji aerodroma na mjestu gdje se danas nalazi aerodrom Ataturk u Yešilkoyu.

Demirag je danonoćno radio kako bi dobio tender kojeg je 1937. godine otvorila Institucija za zrakoplovstvo u vezi kupovine 10 edukativnih aviona i 65 jedrilica. Ataturkovom smrću 1938. godine u zemlji se javljaju političke nesuglasice. 1939. godine avioni prolaze cjelokupnu tehničku kontrolu i pilot dobija pozitivno izvješće, ali avioni bivaju odbijeni. Jedan od aviona, usljed nedovoljnog prostora, slijeće na njivu u Eskišehiru i dolazi do nesreće. Zvaničnici Institucije za zrakoplovstvo tvrde da je uzrok pada aviona bila tehnička greška i odustaju od kupovine aviona. Demirag nije postigao nikakav rezultat i pored činjenice da je svim zvaničnicima napisao pismo i otvorio sudski postupak. Još jedan jako bitan projekat, kojim bi zemlja uznapredovala, pao je u vodi zbog političkih nesuglasica.

 

Projekat razvoja edukativnog turskog aviona (HURKUŠ)

 

Zahvaljujući potpori današnjih lidera i upravnika, razvijen je veliki broj projekata na polju nacionalne odbrane. Završena je proizvodnja prototipa projekta HURKUŠ. Vode se radovi da prvi turski avion poleti 2023. Proizvedena su dva prototipa prvog turskog aviona HURKUŠ, koji je odobren od strane Europske agencije za civilno zrakoplovstvo. HURKUŠ je dizajniran kako bi odgovorio na potrebe civilnog i vojnog zrakoplovstva u Turskoj. Osim toga, vode se radovi na naoružavanju verzije aviona HURKUŠ-C.

Projekat borbenog nacionalnog aviona

Sa projektom borbenog nacionalnog aviona, Turske zračne snage će nakon 2030. sve potrebe za borbenim avionima podmirivati domaćom proizvodnjom. U zemlji se vode radovi kako bi se domaći industrijski proizvodi koristili na najvišem stupnju. Planirano je da prvi borbeni avion uzleti 2023. godine.

F-35 – Projekat prvog domaćeg aviona za napad

Dizajn i proizvodnja 5. generacije aviona F-35, koji posjeduju karakteristike jednog aviona i jednog motora, vodi se od strane međunarodnog konzorcijuma (SAD, Velika Britanija, Italija, Turska, nizozemska, Kanada, Australija, Norveška i Danska). Turska je dio ovoga projekta i skrenula je pažnju javnosti kupovinom 100 aviona ove vrste. Turska je prvi avion F-35 preuzela 21. lipnja na svečanosti koja je održana u bazi Fort Worth u Teksasu. Turski piloti su počeli obuku u SAD-u.

 

Turska će postati baza u Europi za proizvodnju oklopa i motora, teški remont i popravku. ¨Središnji dio¨ aviona, jedan od najsloženijih dijelova F-35, pored SAD-a, proizvodit će se samo u Turskoj.  Osim toga kompozit komponente A/B/C, metalni trup, prevoznik za teret A/B/C će se proizvoditi samo u našoj zemlji.

Integracija kompleksa za precizno usmjeravanje i SOM-J, koji su proizveli TUBITAK SAFE i Roketsan, vršit će se u Turskoj.

Istina je da se realiziraju svi projekti ukoliko država stoji iza njih, što nije bio slučaj u prošlosti. 



Povezane vijesti