Globalna perspektiva 23

Povratak na stari sistem bez i prelaska na novi?

Globalna perspektiva 23

Globalna perspektiva 23

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula.

U Turskoj će se 24. lipnja održati 32. opšti i 1. izbori predsjedničkog sistema. Stranke koje okupljaju „Predsjedničku alijansu“ na čelu sa vladajućom strankom Pravde i napretka iznose obećanja kako će riješiti probleme u novom predsjedničkom sistemu, koji je usvojen na referendumu od strane građana, dok na drugoj strani najvažnije obećanje stranaka „Narodne alijanse“ zasniva na ponovnom uvođenju parlamentarnog sistema. Ove stranke tvrde da će ukoliko pobjede na izborima raditi kako bi se za kratko vrijeme ponovo vratile parlamentarni sistem.

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula.

Koliko god se protivile opozicione stranke predsjednički sistem ili kao što je poznat u Turskoj po imenu Predsjednički sistem vladavine usvojen je na referendumu od strane građana. Ovaj sistem će zvanično stupiti na snagu 24. lipnja. I zbog toga nije lako na normalan način objasniti zbog čega se opozicija protivi novom sistemu i ako on još uvijek nije ni isproban. Posebno ako znamo da se sistem na koji žele da vrate već 140 godina se koristi u Turskoj i koji stvara brojne probleme na svim nivoima vlasti.

Bez sumnje da postoje zemlje koje veoma uspješno sprovode parlamentarne sisteme, ali kada pogledamo na prošlost još uvijek se dobro sjećamo svih kriza, blokada državnih institucija i raznih unutrašnjih i vanjskih intervencija u ovom sistemu.

Vrlo dobro su poznati problemi koji su postojali zbog vojnih i pravosudnih „starateljskih intervencija“ u skladu sa ustavom iz 1961 godine koji je nametnut od strane vojske. Još uvijek se osjećaju rezultati bolnih primjera loše uprave od ubistava premijera i ministara, do otvorenih prijetnji političkim figurama, izboru predsjednik pod potpunom vojnom blokadom parlamenta i sl. Niko još nije zaboravio brojne političke krize, koalicije i kratkoročne vlade koje su zemlju vodile do propasti.

Još uvijek u potpunosti nije uklonjen utjecaj pravosudne birokracije koji je nametnut ustavom iz 1961 godine od strane vojne hunte. Pravosudna birokracija koja je vojne udare smatrala legitimnom metodom intervencija predstavljala je prepreku ispred razvoja, demokratizacije i proširenja sloboda u zemlji.

Birokracija koja po samoj strukturi postojana podržava status quo, zbog stalnih promjena vlada i koalicija bila je u potpunosti blokirana. Jer kako bilo koji birokrata koji nije siguran da li će biti proganjan od strane sljedeće vlade uopće započeti ili sprovesti bilo kakvu inicijativu.

Ukoliko Turska ne bude djelovala prema svojim mogućnostima, vanjske sile i globalni akteri sa ekonomskim intervencijama i podrškom koju pružaju terorističkim organizacijama pokušat će da iskoriste postojeće utjecaje protiv Turske.

Prijašnji nedostatci i sistemski problemi su zaboravljeni u periodu vladavine stranke Pravde i napretka. Postojanje četiri jednopartijske vlade od početka 2000-tih godina do danas u Turskoj nije stanje koje je nastalo zbog postojećeg sistema nego suprotno predstavlja jedan izuzetak.

Temeljna dva problema islamskog svijeta, kao i ostalih zemalja van zapada, je da se volja naroda na odražava na izbor vlade i nesposobnost vlade za realizaciju potrebnih demokratskih reformi.   

Sa novim predsjedničkim sistemom u Turskoj da bi bilo koji kandidat bio izabran mora dobiti 50% + 1 glas građana i njegova legitimnost se direktno zasniva na izboru građana. Čak i neke pristalice novog predsjedničkog sistema kada vide koliko je teže za kandidate da budu izabrani, znaju po nekad da postave pitanje „Da li smo donijeli ispravnu odluku? Jer u prijašnjem sistemu političke partije su puno lakše mogle da osnuju vladu.

Ovaj stav se zasniva na uspjehu predsjednika R.T.Erdogana i parlamentarni sistemi ukoliko postoje jaki i uspješni čelnici poput Erdogana mogu funkcionirati bez problema. Ali kada pogledamo u političku historiju Turske vidimo da su ovakve ličnost izuzetci. Ovdje se radi o uspjehu Erdogana, ali sistem mora biti jak i nakon Erdogana.

Ukoliko pogledamo iz perspektive vladajuće stranke onda možemo reći da je ona samo sa glasovima svih političkih pristalica u postojećem parlamentarnom sistemu veoma lako osvajala većinu u parlamentu. Ali je promjena političkog sistema Turske za efikasnije rukovodstvo i vladavinu od velike važnosti.

Zbog toga vladajuća stranka Pravde i napretka je donijela jednu tešku, ali ispravnu odluku. Sa ovom promjenom volja naroda postoje najvažnija. Sve političke struje koje se ne budu zasnivale na volji naroda će biti osuđene na propast. I naredni problemi neće nastajati zbog sistema nego možda samo zbog nepotpune implementacije.

Zbog toga dužnost opozicije umjesto zahtjeva za povratak na stari sistem treba da se zasniva na upozorenjima po pitanju implementacije novog sistema.

Ali ovaj novi sistem mijenja i stavove svih političkih partija. Jer umjesto predstavljanja jednog elitnog dijela društava sada moraju da svoje politike usmjere prema većini građana ukoliko žele da budu uspješni.



Povezane vijesti