Bivstvovati u svijetu, ali ne i biti njegov rob

Delikatna ravnoteža je da se živi u svijetu na produktivan način, a da se ne postane podređen istim

Bivstvovati u  svijetu, ali ne i biti njegov rob

Intelektualni i moralni izazov pred nama je to da budemo u svijetu, ali ne i dio tog svijeta. To znači živjeti u svijetu na način na koji nećeš poricati materijalne stvari u njemu niti im se predati. To je u uspijeh da se u potpunosti uživa u životu, a da se nikada ne izgubi iz vida naš krajnji cilj na svijetu.

Jedna od kritika usmjerenih na islam u zapadnim vjerskim i orijentalističkim krugovima jeste da je islam previše svetska religija u poređenju sa hrišćanstvom. Hrišćanski polemičari vide proroka Muhameda (s.a.v.s.), za razliku od Isusa Hrista, previše uključenog u društvene i političke poslove svijeta. Otuda optužba da islam nije religija već ideologija. Ove tvrdnje zasnivaju se na pogrešnim pojmovima i lažnim poređenjima. Islam ima stav nevezanosti za svijet bez poricanja njegovog postojanja. Delikatna ravnoteža je da se živi u svijetu na produktivan način, a da se ne postane podređen istom.

Potrebna je inteligencija, mudrost i umjetnost da se tretiraju stvari kao duboko ozbiljne i vrijedne same po sebi, ali ih na kraju gledaju kao male i beznačajne s obzirom na Božji plan stvaranja i naše mjesto u njemu. Svijet je veo i igraonica; Nijedno ljudsko biće se ne bi smjelo izgubiti u njemu.

Ljudska inteligencija i čast, su iznad ovozemaljskih prolaznih stvari. No, Gospodar svijetova je stvorio svijet kako bi ljudi imali priliku da uvide njegovu veličinu , snagu i perfekciju. Svijet nama daje mnogo više od fizičkih stvari i posjeduje dimenziju koja je mnogo šira i veća od materijalnog. Svijet može biti izvor bola, jada i muke, ali u isto vrijeme može predstavljati i izvor ljubavi, prijateljstva, humanosti i dobrote. Navedene činjenice nas upućuju na postavljanje ozbiljnog pitanja a vezano je za  ozbiljnije shvatanje značenja srži života, prije nego se  predamo njemu.

Ovo nije samo pitanje koncepta, već se radi o našem djelovanju na svijet. Smisao svijeta je ugradnja i njegovom rušenju. Ovo je pitanje koje leži u srca svih civilizacija, i radi se o takvom pitanju koje ne može ni moderni  svijet da odgovori.

Islamski filozofi i naučnici su se ozbiljno zabavili temom istinskog prožimanja materijalnog svijeta, ali nikada nisu smatrali da je svijet nastao od sebe i da nas samo on može ispuniti. Od toga je nastala prirodna nauka,nakon napravljenih detaljnih analiza, ali ni sve to nije bilo dovoljno da objasni ovaj svijet, njegovo postojanje i funkciju.

Materijalni svijet je objašnjen u svetoj knjizi Kuran i Kerimu kao „ Hajatul dunja“,  ili ovozemaljski svijet. Ovo značenje se može objasniti na prostiji način.

Ono što se podrazumijeva pod "ovdašnjim svijetom" nije ništa drugo nego kontekst odnosa, područje postojanja gdje vrijednosti načela dobra i zla imaju prednost nad fizikalnim i matematičkim načelima materijalnih tvari. Svijet nije samo jedan ¨predmet¨ ili ¨mjesto¨ na kojem žive ljudi. Svijet je prije svega jedan moralni prostor i kontekst između vjerovanja i stavova koji oblikuju ljudsku državu. Naši stavovi prema svijetu upućuju važnost ovog prostora i konteksta za svrhe za koje živimo.

Zbog svega toga na ¨ovdašnji svijet¨ trebamo posmatrati kao moralni i duhovni izazov bez odbacivanja materijalnog postojanja svijeta. Od ljudi se očekuje da se vrijednostima ovoga svijeta privole na sretan način ali da nikada ne zaborave riječi Muhammeda a.s: ¨Budite stranci na ovom svijetu i nikada se nemojte vezati za njega. Koračajte njegovim putem i shvatajte njegove ljepote ali znajte da kraj nije ovdje¨.

Ovaj dvosmjerni stav, sa jedne strane apsolutno ne povezivanje sa ovim svijetom, a sa druge strane uživanje u ljepotama svijeta, pokazuje srednji put kojeg islam slijedi i kako izbjegava sve vrste ekstremizma. Na takvoj pozadini islam je izgradio jednu od najuglednijih civilizacija u ljudskoj povijesti. Muslimanski naučnici, učenjaci, umjetnici, upravnici, seljaci i ostali svijet su tražili puteve kako bi svijet funkcionisao u harmoniji poretka i ljepote svemira. Veliki materijalni i naučni uspjesi njih nikada nisu podstakli da obožavaju materijalizam i svijet. No, nikada nisu ni odbacili realnost ovoga svijeta. Na svijet su posmatrali kao na prolazno i relativno mjesto, ali i nastojali da bude ljepši i pravedniji.

Intelektualni i moralni izazov pred nama je da budemo u svetu, ali ne i van svijeta. To je da živimo u svijetu na način koji će dati doprinos bez ikakvog poricanja njegovog postojanja ili robovanja prema njemu. To znači u potpunosti uživati u životu, a nikada ne gubiti iz vida naš krajnji cilj na ovom svijetu.

Dakle, optužba da je islam religija koja podstiče samo život na ovom svijetu potpuno je netačna. Islam daje svijetu potrebnu vrijednost unutar većeg konteksta stvari, ne zaboravljajući krajnji cilj našeg egzistencijalnog postojanja.Islam nije religija koja negira svijet. Trik je da shvatimo punu smisao pravde, što je ustvari "staviti sve na svoje mjesto". Kad smo pošteni prema svijetu i prema sebi, sve na kraju bude ispravno.

Stoga bi trebali živjeti u svijetu kako bi prevazišli svoje niže kvalitete i postigli stanje moralne i duhovne savršenosti koje služi kao svrha za koju je svijet stvoren i povjeren nama.

Postizanje istine, vrline, ljubavi i sreće na istinskom i trajnom putu je moguće samo kada razvijemo stav da ne robujemo ovom svijetu i potpuno saznajući smisao zašto smo uopšte ovdje.



Povezane vijesti