Balkanske Aktuelnosti 39/2018

Niko ne može poreći pozitivne strane Dejtonskog mirovnog sporazuma. No, ovaj sporazum je sa sobom donio i mnoge negativnosti. Prije svega, Dejtonska Bosna više nije bila normalna država, zbog toga što su godine rata ostavile regije koje...

Balkanske Aktuelnosti 39/2018

 

Da bi se obustavili sukobi koji su se dogodili 90-tih godina i pronašla mirovna rješenja kako u BiH tako i na Kosovu, pripadnicima sukobljenih strana su u okviru regionalnih, upravnih i pravnih granica data ovlaštenja  kojima su oformljene strukture koje datiraju na etničkim temeljima. Izgrađene su međunarodne formacije koje su ove strukture prvo kontrolisale a potom i posmatrale. No, ova funkcija se tokom vremena pretvorila u formacije koje blokiraju sistem. Kada se sistem blokirao počele su diskusije da li je međunarodna zajednica bila neuspješna. Da li je međunarodna zajednica zaista pogriješila na Balkanu?

21. novembra 1995. godine tadašnji predsjednici BIH, Federalne Republike Jugoslavije i Hrvatske, Alija Izetbegović, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman su parafirali Dejtonski mirovni sporazum čime je okončan rat u BiH. Dejtonski mirovni sporazum je imao dva cilja, od toga jedan je bio dugoročnog, jedan kratkoročnog karaktera. Kratkoročni cilj sporazuma bio je obustavljanje rata i sprječavanje ubijanja i stradanja. Dugoročni cilj sporazuma bio je uspostavljanje trajnog mira i stabilnosti. Može se slobodno kazati da je do danas postignut veliki uspjeh povodom ove teme. I zaista, ako se uzme u obzir da je jako teško uspostaviti mirovnu atmosferu nakon strašnog rata, bez obzira sa kog aspekta da se sagleda, sigurno je da je Bosna u stalnom napretku. Bosno trenutno vlada mir, a osim toga, odlukom Ustavnog suda BiH donesene 2000-te godine Bošnjaci, bosanski Srbi i bosanski Hrvati su priznati kao konstitutivni narodi. Sarajevo, koje je uništeno za vrijeme rata, trenutno je dobilo izgled evropske prijestolnice, a etničke veze, iako sa rezervom, razvijaju se iz dana u dan.

Niko ne može poreći pozitivne strane Dejtonskog mirovnog sporazuma. No, ovaj sporazum je sa sobom donio i mnoge negativnosti. Prije svega, Dejtonska Bosna više nije bila normalna država, zbog toga što su godine rata ostavile regije koje su bile pod odvojenom kontrolom Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata. Dejtonski mirovni sporazum je na ovaj način legalizovao etničku podijeljenost, tako da su teritorijalni integritet zemlje i nezavisnost bili pod stalnom prijetnjom.

Dejtonski mirovni sporazum je bio potreban temelj za ponovnu integraciju zajednice u BiH. No, usljed nedovoljne političke volje, BiH još uvijek nema moderan ustav i nije se uspjela transformisati u modernu zemlju.

Ako se osvrnemo na primjer Kosova, iz pouke koju smo dobili iz rata u Bosni i da ne bi dozvolili da se još jednom dogodi Bosna, možemo zaključiti da međunarodna zajednica mora reagovati mnogo brže i efikasnije. Međunarodna zajednica, koja ne posjeduje strategiju za izalazak, od 1999. kada se završio rat pa do sredine 2004. godine slijedila je politiku kojom se u kontinuitetu nastavljala postojeća situacija na Kosovu i nije bila zainteresovana da definiše konačan status zemlje. Kada se shvatilo da će postojeća situacija nastaviti duže vrijeme, počeli su pregovori u vezi statusa Kosova.

Danas nezavisnost Kosova priznaje 117 zemalja. No, niko ne može negirati da samo Kosovo na sjeveru svoje teritorije posjeduje problem zvani ¨kosovski problem¨. Dijalog povodom normalizacije Beograda i Prištine vodi se u cilju da se sjever Kosova djelimično poveže za Prištinu. No, pošto je međunarodna zajednica godina ignorisala da sjever Kosova prizna kosovskom cjelinom, Mitovica, koja razdvaja Srbe i Albance, neće moći lako ispunjavati ulogu ¨mosta koji spaja¨.

Generalno posmatrano, na prostorima stare Jugoslavije, samo su Slovenija i Hrvatska uspjele uspostaviti trajnu stabilnost. Na Kosovu, u Srbiji, BiH i Makedoniji je i dalje prisutna doza napetosti. Naime, u regiji se i dalje vodi politika koja se oslanja na etničkom nacionalizmu i identitetu. Zasigurno je da će marginalne grupe, koje se protive zajedničkom suživotu različitih etničkih grupa izazivati problem nepovjerenja među balkanskim narodima. No, polazeći od regionalnih i međunarodnih uvijeta u kojima se nalazi regija Balkana, može se zaključiti da će svi oni koji podržavaju veću podjelu regije biti osuđeni na neuspjeh. Postojeća situacija na Balkanu će ipak i dalje biti nestabilna sve dok međunarodna zajednica ne ispuni odgovornosti koje je preuzela za ovu regiju.



Povezane vijesti