Balkanske Aktuelnosti 29/2018

Genocid u Srebrenici je jedna od najsramnijih i najmračnijih stranica u historiji čovječanstva i međunarodne diplomatije. Preko 8 hiljada Bošnjaka svirepo je ubijeno pred očima međunarodne zajednice.

Balkanske Aktuelnosti 29/2018

Balkanske Aktuelnosti 29/2018

 

U srijedu 11. jula obilježena je 23. godina genocida u Srebrenici. Na komemorativnoj svečanosti prisustvovalo je na hiljade ljudi, a u Memorijalnom centru Potočari, u blizini Srebrenice, obavljena je dženaza za desetine žrtava Srebreničkog genocida. U Potočarima je do sada sahranjeno 6.600 žrtava genocida. Pošto zločinci i dalje kriju gdje se nalaze masovne grobnice, srebreničke majke i na 23. godišnjici genocida i dalje preživljavaju srebrenički džehenem sa nadom da će jednoga dana pronaći tijela svojih najmilijih.

11. jul 1995. Odmah nakon preuzimanja kontrole nad Srebrenicom, Ratko Mladić, komandant bosanskih Srba, pred kamerama izjavljuje da ¨je došlo vrijeme da se osvete Turcima¨. Mladić pred kamerama djeci dijeli bombone, starcima duhan. Kada su kamere uklonjene, žene, djecu i starce šalje u Tuzlu koja je bila pod kontrolom Bošnjaka. Masakr nad onima što su ostali u Srebrenici počinje u večernjim satima 11. jula. Holandskom bataljonu, koji je u Srebrenici djelovao u okviru UN-a, Mladić daje rok da se do 10 sati narednog dana povuku iz regije. Jedan dio Bošnjaka pokušava da pobjegne preko obližnjih šuma, ali najveći dio biva ubijen.

Masakr nad svim muškarcima koji su bili spremni nositi oružje je intenzivno trajao u periodu od 11-16. jula 1995. Dokazi koji su prikupljeni na Međunarodnom sudu za zločine počinjene na prostorima bivše Jugoslavije pokazuju da je masakr detaljno bio isplaniran od ranije. Obezbjeđeni su autobusi kojima su se prevozili Bošnjaci koji će kasnije biti ubijeni, registrovana su mjesta gdje će se ubijati, neke masovne grobnice su iskopane od ranije, a pripremljeni su i buldožeri kojima su kopane masovne grobnice. Srebrenica je postala drugi sabirni logor Auschwitz u Evropi.

Postoje razni izvještaji koji pored bosanskih Srba, za genocid u Srebrenici osuđuju Holandiju, Francusku, UN i neke druge zapadne zemlje. Svi ovi izvještaji su dokumenti kojima se svjedoči koliko je međunarodna zajednica bila neodgovorna i pasivna naspram masakra nad Bošnjacima. Na primjer, u izvještaju kojeg je 10. aprila 2002. objavio holandski institut za historijska dokumenta navodi se da je vlada Holandije bila u stanju da spriječi genocid koji se 1995. dogodio u Srebrenici. Prema izvještaju, i pored činjenice da je holandska vlada znala da će Srbi napasti Srebrenicu, usljed uspostavljanja sigurnosti za svoje vojnike koji su se tada nalazili u regiji, nije učinila ništa. Vlada Holandije, pod predsjedništvom Wim Koka je nakon ovog događaja, 16. aprila 2002. podnijela ostavku.

U izvještaju kojeg je objavila komisija francuskog parlamenta novembra 2001. navodi se da su Francuska i UN djelimično krivi za genocid u Srebrenici. U istom izvještaju se potvrđuje da je francuski general Bernard Zanvier spriječio NATO intervenciju koja je trebala biti provedena protiv srpskih jedinica.

Istina o Srebrenici i njenoj tragediji nije samo registrovana u ovim izvještajima. Na primjer, prije nego što je Srebrenica pala u Mladićeve ruke, bošnjački vojnici, koji su razoružani od strane UNPROFOR-a, od holandskog bataljona su tražili povratak oružja. No, tome se usprotivio komandant holandskog bataljona Thom Karremans i Srebrenica je bez ikakvog otpora pala u srpske ruke.

Prema vijestima koje su objavljene u nekim novinama, nekoliko dana nakon što je počinjen masakr u Srebrenici, britanski general Rupert Smith, poznat kao ličnost koja je bila pasivna naspram Srebreničkog genocida i grupa visokih zvaničnika UN-a, u Beogradu su se sastali sa Slobodanom Miloševićem i Ratkom Mladićem. Na sastanku koji je održan Srebrenica uopće nije ni spomenuta već se samo govorilo o oslobađanju mirovnih snaga UN-a koje su Srbi bili zarobili.

4,5 godine nakon genocida u Srebrenici generalni sekretar UN-a Kofi Annan je pripremio izvještaj o Srebrenici. U izvještaju koji je objavljen 15. novembra 1999. navodi se da je UN počinio velike greške u Srebrenici, da je imao pogrešna predviđanja u vezi zbivanja i da se Srebreničanima nije obezbjedila dovoljna zaštita. Ovaj izvještaj je bio i otvoreno priznanje da UN nije preduzeo dovoljno mjera za očuvanje ¨sigurnosne zone¨ Srebrenice.

Genocid u Srebrenici je jedna od najsramnijih i najmračnijih stranica u historiji čovječanstva i međunarodne diplomatije. Preko 8 hiljada Bošnjaka svirepo je ubijeno pred očima međunarodne zajednice. Neke zemlje Zapada su zatvorile oči pred genocidom nad nevinim narodom kako bi spasili život nekoliko vojnika mirovne misije.



Povezane vijesti