Balkanske Aktuelnosti 17/2018

Od 2002. godine Turska je ušla u bitnu socio- političku transformaciju. Taj proces je pratilo i povećanje bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika koji je Tursku, 2010. godine, uvrstio na 16. poziciju najvećih ekonomija svijeta.

Balkanske Aktuelnosti 17/2018

Balkanske Aktuelnosti 17/2018

 

Od osnivanja Republike Turske do danas, Balkan je za Ankaru uvijek predstavljao važan faktor u njenoj vanjskoj politici. Postoji niz zajedničkih tačaka koji povezuju Tursku i Balkan. Turska, koja je uvijek bila veliki prijatelj Balkanu, osim sa Grčkom, danas posjeduje izvrsne odnose sa svim zemljama u regionu. Politički odnosi Turske i polovine balkanskih zemalja su zasnovani na snažnim temeljima, dok druga polovina zemalja pokazuje političku volju kako bi se odnosi povećali na još veći nivo. Povremeno dođe do razmirica u odnosima sa nekim balkanskim zemljama zbog toga što zemlje regije žele osjetiti snažnije ekonomsko prisustvo Turske.

Od 2002. godine Turska je ušla u bitnu socio- političku transformaciju. Taj proces je pratilo i povećanje bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika koji je Tursku, 2010. godine, uvrstio na 16. poziciju najvećih ekonomija svijeta. Zahvaljujući ekonomskom uspjehu i snažnoj političkoj stabilnosti, Turska je postala i samouvjerenija u svojoj vanjskoj politici. Turska, koja sa Balkanom, Bliskim istokom i Kavkazom posjeduje historijske i teritorijalne veze, počela je da slijedi proaktivnu politiku kako bi se u ovim regijama osigurali mir i stabilnost. Turski lideri, koji su počeli zagovarati međunarodni poredak koji bi bio zasnovan na pravdi, jednakosti i transparentnosti, Tursku više ne smatraju regionalnom, već globalnom silom. Na ovaj način su akteri turske vanjske politike počeli da slijede viziju koja Tursku postavlja u centar međunarodnog sistema i koja ne dozvoljava da zemlja bude produžnica za ispunjenje interesa drugih zemalja. Razvoj i širenje prijateljstva sa susjednim zemljama i posredništvo između sukobljenih susjednih zemalja su postali dva glavna temelja turske vanjske politike. Koliko je Turska bila uspješna u ovome diskutovat će se u narednom periodu.

Kada je u pitanju Balkan, može se reći da se ova regija sa turskom vanjskom politikom upoznala 2009. godine. Postoje tri događaja koja su uslovljavala da Turska i prije ovoga datuma postane aktivna na Balkanu.

Kao prvo, 2001. godine u Makedoniji je došlo do etničkih sukoba na koje Turska nije ostala samo nijemi posmatrač već je zauzela stav kojim je podržavala teritorijalni integritet Makedonije.

Kao drugo, u periodu od 2006-2007. godine tursko-rumunski odnosi su ostali pod uticajem ¨hladnog tuša¨. U okviru pružanja podrške Crnomorskoj strategiji SAD-a, Rumunija je, ignorišući turske interese, pokazala veliki entuzijazam prema ovoj regiji. Ova situacija je zasmetala Turskoj. Sa druge strane, Rumunija je bila jedina zemlja koja je Turskoj uputila zvaničan i pisani prijedlog da se Kiparskoj grčkoj strani odobri status posmatrača unutar Organizacije crnomorske ekonomske saradnje. Ankara je ovaj prijedlog ocijenila pogrešnim korakom Rumunije. Sve ove neprijatnosti prevaziđene su u martu 2008. godine kada je tadašnji predsjednik Turske Abdullah Gul posjetio Rumuniju.

Status Kosova je bio treći faktor koji je 2000-tih godina zanimao Tursku. Kosovo je nezavisnost proglasilo 2008. godine i Turska je bila jedna od prvih zemalja koja je priznala ovu novu balkansku zemlju. Turska je od samog početka podržala stav Zapada kojeg je zauzimao prema Kosovu i kada je Zapad prihvatio da Kosovo postane nezavisno Turska je to priznala. Balkanski lobi, koji je integrisan u turski sistem, bio je drugi bitan faktor zbog čega je Turska priznala nezavisnost Kosova. Lobi, kojeg su formirali državljani Republike Turske balkanskog porijekla bio je presudan kod turskih autoriteta i priznavanja nezavisnosti Kosova.

Nakon 2009. godine veliki broj direktnih ili indirektnih poteza koje je Turska učinila na Balkanu bio je povezan sa BiH. U cilju uspostavljanja stabilnosti u BiH, Ankara je prvo učinila korake koji će približiti Srbiju i BiH. Da bi bila uspješna u tome, Turska je prvo uspjela popraviti postojeće odnose sa Beogradom. Nakon toga je započeta tradicija trilateralnih susreta tzv. ¨Trilateralni savjetodavni sastanak¨, koji je održavan na nivou ministara vanjskih poslova Turske, Srbije i BiH. Sličan mehanizam formiran je i između Turske, Hrvatske i BiH. Na kraju su ovi susreti preneseni na nivo predsjednika i nazvati ¨Trilateralni balkanski samit¨.

Kao što se može zaključiti, Turska je iskoristivši uticaj Beograda nad bosanskim Srbima i uticaj Zagreba nad bosanskim Hrvatima pokušala uspostaviti stabilnost u BiH. Strategija Turske u ovom smjeru bila je na pravom mjestu i učinjena je u pravo vrijeme. No, Turska nije uspjela dobiti željeni rezultat u BiH, zbog toga što bosanski Srbi Tursku ne žele vidjeti u BiH. Isti su Tursku osudili da se miješa u unutrašnje poslove BiH i da se prema Balkanu odnosi sa imperijalističkim inspiracijama.

Ipak je činjenica da su inicijative Turske prema BiH uspjeli približiti Tursku i Srbiju.

Da podsjetimo, predsjednik Recep Tayyip Erdogan je na poziv srpskog kolege Aleksandra Vučića posjetio Srbiju u periodu od 9-11. oktobra 2017. Predsjednik Erdogan je veličanstveno dočekan u Srbiji. Potpisani  sporazumi i izjave koje su date prilikom posjete pokazali su da su Turska i Srbija započeli novi period bilateralnih odnosa koji će se vremenom preobratiti i u strateško partnerstvo.

Veoma je bitno da Turska, koja ulaže velike napore kako bi se uspostavio mir istočno i zapadno od nje, i od sada ulaže velike napore i pruži nesebičnu podršku reformama na Balkanu i političarima koji zagovaraju mir. Jedini pravi put da se zagarantuje napredak Balkana je da se poveća nivo demokratizacije i ekonomskog napretka u regiji.

Osim političke podrške, Turska treba povećati i svoje ekonomsko prisustvo na Balkanu i podstaći svoje biznismene da još više ulažu u ovu regiju. U okviru dobrosusjedskih odnosa i regionalne saradnje, Turska je uvijek bila podrška balkanskim zemljama i kada je u pitanju njihovo članstvo u evro-atlantske institucije.

Kao posljednje, Turska politiku na Balkanu ne treba definisati samo preko jednog čovjeka. Politička pozornica balkanskih zemalja je toliko podijeljena da bi vođenje politike preko jednog čovjeka bilo pogubno za Tursku. Turska treba biti sigurna da je politika koju slijedi na Balkanu usmjerena svim frakcijama i društvenim strukturama.

 



Povezane vijesti