Balkanske Aktuelnosti 41/2017

Činjenica je da je proglašenje nezavisnosti Kosova 2008. godine veliki izuzetak u međunarodnom poretku koji je građen godinama. Zapadne zemlje od samog početka tvrde da je situacija Kosova specijalna i brane tezu da Kosovo ne treba biti primjer ostalim pr

Balkanske Aktuelnosti 41/2017

Balkanske Aktuelnosti 41

 

 

Tokom historije, neke društvene zajednice su usljed kolonizacije, povezivanja za jednog imperatora, kraljevskih vjenčanja ili nekih sasvim drugih razloga, bez svog pristanka, postajale dio neke druge velike države. Na ovaj način su grupe koje su formirale lokalno stanovništvo na svojoj teritoriji, postali manjina u nekoj drugoj državi. Zbog svega toga, manjine u nekoj zemlji ili lokalno stanovništvo vode borbu kako bi očuvali samoupravne institucije koje bi oživjele njihovu društvenu kulturu ili kako bi ih opet pridobili. Uz zahtjeve da se izvrše ekonomske i političke reforme, ova borba bi uvijek bila ograničena, ali bi se nekada i pretvorila u zahtjev za otcjepljenje od jedne države. Posljedni primjer toga možemo vidjeti na referendumu koji je 2. oktobra 2017. godine održan u Kataloniji. I pored svih pokušaja Madrida da spriječi održavanje referenduma, Katalonci su pružili punu podršku proglašenju nezavisnosti.

Brisel je referendum u Kataloniji ocijenio ilegalnim i saopćio da neće priznati njegov rezultat. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je pružio podršku očuvanju teritorijalnog integriteta Španije. No, Vučić je istovremeno optužio EU da vodi dvojni standard rekavši da pravo koje nije dato Kataloniji je pruženo Kosovu i to bez održavanja referenduma. Premijerka Srbije Ana Brnabić je izjavila da će uložiti žalbu Evropskoj komisiji uz argument da EU slijedi politiku dvojnog standarda.

Reakcije koje je Srbija uputila u vezi referenduma u Kataloniji pokazale su da Beograd i dalje u svojoj vanjskoj politici aktuelizira pitanje Kosova. Administracija Beograda ne aktuelizira pitanje Kosova samo u vanjskoj politici, već ga koristi i kao sredstvo u unutrašnjoj politici. No, može se zaključiti da Srbija nema nikakvu šansu da situaciju u Kataloniji iskoristi u svoj prilog kada je u pitanju Kosovo. No, stanje u unutrašnjoj politici je mnogo drugačije.

Prema podacima ankete javnog mnjenja koja je objavljena u listu ¨Danas¨ 4. oktobra 2017. godine, skoro polovina srpskog naroda vjeruje da živi u mnogo gorim uslovima nego prije četiri godine. Skoro polovina srpskog naroda također želi novu političku alternativu koja bi slijedila nezavisnu vanjsku politiku i koja bi se orijentirala na ekonomske probleme. Sigurno je da ovo nije ni malo dobra vijest za predsjednika Aleksandra Vučića i vladajuću partiju. Usljed svega toga, stare ideje i osjećanja prema Kosovu, administracija u Beogradu i dalje koristi kao sredstvo u unutrašnjoj politici. No, zbivanja u ovom smjeru će se svakako negativno odraziti na dijalog, koji se ionako između Beograda i Prištine vodi nevoljno.

Beograd, koji se priprema da poređenje između Katalonije i Kosova iznese na dnevni red Evropske komisije, ne treba puno očekivati od svega toga. Djelovanje Beograda na ovaj način samo može podstaći da se ponovno pojave retorike da je na Kosovu opet otvorena ¨Pandorina kutija¨ kada su u pitanju problematične regije.

Činjenica je da je proglašenje nezavisnosti Kosova 2008. godine veliki izuzetak u međunarodnom poretku koji je građen godinama. Zapadne zemlje od samog početka tvrde da je situacija Kosova specijalna i brane tezu da Kosovo ne treba biti primjer ostalim problematičnim regijama. Da je Kosovo zaista specijalan primjer može se dokazati i nekim drugim činjenicama. No, pored Kosova i Srbija je i sama specifična. Naime, bivši srpski lider Slobodan Milošević je sa svojom politikom koju je slijedio 90-tih godina sebe predstavio kao ¨Balkanski kasapin¨ a učinio je da svijet stvori percepciju da je njegova zemlja napadač. Sa druge strane, Milošević je učinio sve kako bi izgubio prijatelje sa Zapada. Kao rezultat svega toga, Kosovari, koji su tražili nezavisnost su uspjeli dobiti punu podršku Zapada. Primjer Kosova je pokazao da se međunarodno pravo može fleksibilnije tumačiti od ostalih vrsta prava i da nije ¨kruto¨ kao na primjer krivično pravo. Ovim primjerom je dokazano da jedna zajednica ili jedno društvo, ukoliko uspiju da dobiju podršku svjetskih zemalja, može uspostaviti i nezavisnost. Iako je primjer Kosova nekim ostalim problematičnim regijama postao izvor ¨inspiracije i hrabrosti¨, bilo bi nelogično očekivati da će nezavisnost Kosova podstaći svijet na novi val otcjepljenja.

Danas u svijetu postoje 193 zemlje koje su priznate od strane UN-a. U ovim zemljama živi oko 5 hiljada rasističkih, etničkih, vjerskih, kulturnih i lingvističkih grupa. Pozitivan odgovor na zahtjeve svih ovih grupa svijet bi doveo do haosa. Zbog svega toga se, u okviru međunarodnog prava, pruža velika podrška teritorijalnoj cjelovitosti i očuvanju postojećih državnih granica.

 



Povezane vijesti