Balkanske Aktuelnosti 28/2017 (FOTO)

Nuklearni bunker, koji je smješten u Konjicu ispod planine Zlatar i koji je izgrađen u obliku potkovice, bio je najveća tajna Jugoslovenske narodne armije. Iako je građen u periodu od 1953. do 1979. godine, lokalno stanovništvo uopšte nije bilo upoznato

Balkanske Aktuelnosti 28/2017 (FOTO)

 

 

Mogućnost izbijanja nuklearnog rata između dvije super sile bila je najveća strijepnja u svijetu za vrijeme Hladnog rata. Da se je jedan ovakav rat dogodio, to bi bila najveća katastrofa za čovječanstvo. Svjetski lideri su u to vrijeme izgradili sigurnosne bunkere  što je ukazivalo na činjenicu koliko je bila velika mogućnost izbijanja nuklearnog rata u to vrijeme. Jedan ovakav nuklearni bunker izgradio je  i Josip Broz Tito. Naime, bunker koji se nalazi u blizini bh. Grada Konjica, svjedoči o periodu Hladnog rata a koristi se i kao galerija u kojoj se izlažu savremena umjetnička dijela u vezi ove teme.

Nuklearni bunker, koji je smješten u Konjicu ispod planine Zlatar i koji je izgrađen u obliku potkovice, bio je najveća tajna Jugoslovenske narodne armije. Iako je građen u periodu od 1953. do 1979. godine, lokalno stanovništvo uopšte nije bilo upoznato sa tim. Tvrdi se da su samo 4 komandanta iz tadašnje Jugoslovenske narodne armije bila upoznata sa činjenicom o izgradnji ovog tajnog skloništa. Radnicima koji su radili na izgradnji istog nije se govorilo o čemu je riječ, a oni su morali i potpisati da nikome neće govoriti i da će ovaj posao čuvati kao najveću tajnu.

 

Objekat izgrađen u obliku potkovice, kako se navodi, ima sve tehničke uslove za život, potpuno hermetičku izolaciju i izdržljivost na atomske eksplozije od 25 kilotona. Pored sigurnog i komfornog života, objekat je planiran i kao glavno komandno mesto štaba Vrhovne komande SFRJ. Osigurani su potpuni uslovi za rukovođenje i komandovanje državom u slučaju eskaliranja krizne situacije na planeti i opasnosti od nuklearnog rata. Ovaj objekat, koji podsjeća na lavirint, sa više od stotinu prostorija i potpuno sačuvanim inventarom (sastoji se od brojnih rezidencijalnih prostora, sala za konferencije, kancelarija i "predsjedničkog bloka"), bio je predviđen da obezbijedi nesmetan život 350 ljudi tokom šest mjeseci. Tito je umro godinu dana nakon okončanja izgradnje skrovišta za koje je utrošeno oko 4,7 milijardi dolara, a nije poznato da li je uspio vidjeti krajnje izdanje njegovog bunkera.

Titov bunker u Konjicu godinama je bio dobro čuvana tajna. Građen je u tajnosti od 1953. do 1979., pod nazivom DO ARK da bi se u slučaju atomske katastrofe tu sklonili Tito i njegovih 350 najbližih suradnika. Ono što je zanimljivo je to da mu je kodno ime bilo Istanbul. Iz postojećih dokumenata se ne može zaključiti zbog čega je izabrano baš ovo kodno ime. No vjeruje se da je nakon potpisivanja Balkanskog pakta između Turske, Grčke i Jugoslavije, 28. februara 1953. godine u Ankari, došlo do zbližavanja Jugoslavije i Turske nakon čega je Tito odlučio da svom tajnom skrovištu nadjene naziv Istanbul.

Ovaj impozatni prostor, betonske masovne konstrukcije, leži na oko 6.854 metara kvadratnih prostora i oko 300 metara dubine ispod površine zemlje. Izgrađen je po najboljoj mogućoj tehnologiji u tom periodu.

Gledajući s vana, vidite samo tri obične kuće okružene prirodom. Međutim, te tri kuće su više od 50 godina skrivale tajnu o najvećem vojnom objektu, trećem po značaju u bivšoj SFRJ. Oni koji nisu upoznati, ne mogu ni posumnjati da ove tri obične kućice kriju veliku tajnu o bunkeru.

Maskirni prvi dio se sastoji od tri objekta: nadzorne rezidencije, objekta za uže osiguranje bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita i objekta u kojem je trebalo biti smješteno osoblje za tehničku podršku.

Iza troje metalnih vrata debljine 1,20m se nalazi tunel koji Vas vodi u srce atomskog skloništa dubine 280 m i dužine 202 m. Zidovi tunela su izrađeni ručno od drveta. Cijeli objekat osvjetljava 6.000 neonki.

Posljednji dio bunkera je atomsko sklonište napravljeno u obliku potkovice. Štićeni dio objekta je podijeljen na 12 blokova. Najznačajniji su: protuvpožarni sistem, komunikacija, Titov blok, klima, cisterne za naftu i voda. Voda za piće se obezbjeđuje iz izvora obližnje planine.

Sklonište kodnog imena Istanbul, koje je bilo velika tajna sve do raspada Titove Jugoslavije, 2011. godine je otvorilo vrata za posjetioce. Od tog datuma do sada bunker je posjetilo na hiljade turista. Pored toga što pokazuju veliko interesovanje za Tita i njegov život, posjetioci se ovdje mogu vratiti u prošlost: u period Hladnog rata. Pored tajnih odaja i stvari koje se nalaze u bunkeru, posjetioci mogu vidjeti i modernu umjetničku galeriju. Umjetnička dijela koja su prikupljena sa svih strana svijeta svjedoče o periodu Hladnog rata, nuklearnoj prijetnji i ratu u Bosni u periodu od 1992-1995. godine.

 



Povezane vijesti