Globalna perspektiva 35/2018

Da li su ispravno pozicioniranje i ispravna vizija dovoljni sami po sebi?

Globalna perspektiva 35/2018

Globalna perspektiva 35/2018

 

Analiza dekana Fakulteta političkih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit, prof.dr. Kudreta Bulbula.

U našem prošlom programu smo istakli da vrijednostima koje posjedujemo, u okviru općih načela, trebamo pristupiti na analitički način i samouvjereno, bez predaje ¨psihologiji gubitnika¨ naspram problema sa kojima se suočavamo, uključivši i one koji dolaze sa Zapada. Treba postaviti pitanje da li su ispravno pozicioniranje i ispravna vizija dovoljni sami po sebi? Da li naše probleme možemo riješiti samo ispravnim stavom?

Ispravno pozicioniranje, vizija i perspektiva su zasigurno osnovni faktori postizanja cilja u rješavanju svake vrste problema. Ukoliko je pravac kojim se krećemo pogrešan, bez obzira koliko su nam postupci ispravni ne možemo postići željeni cilj. Brodu koji ne poznaje pravac ne može pomoći ni jedna vrsta vjetra. Neminovno je da ispravnu poziciju trebamo zauzeti naspram svih procesa, pojava i koncepta sa kojima se suočimo u životu. No, da li je samo ispravno pozicioniranje dovoljno? Da li se ne treba ništa drugo uraditi? Trebamo analizirati ovo pitanje. Često se vjeruje da su misaone diskusije i intelektualna sadržina dovoljni. Od velike bitnosti su i intelektualne diskusije među manjim grupama koje se vode po ćoškovima kafe-čajdžinica, a koje vode ka konkretnoj proizvodnji. Da li se problemi islamskog svijeta mogu riješiti samo ispravnim mišljenjem? Šta se može postići samo razmišljanjem?

Neprikosnoveno je da je mišljenje od velike vrijednosti. Mišljenje je komponenta koja je na dugoročnim stazama izmijenila historiju čovječanstva. No, treba napomenuti da ova razmišljanja nisu ostala samo na teoretskoj osnovi, već da su praktikovana u životu. Ono što formira i oblikuje naš život nisu teoretska razmišljanja već konkretni koraci koje učinimo u tom smjeru.

I sve da posjedujemo viziju ispravnog pozicioniranja ukoliko ne učinimo napore da se nešto izmjeni u pravcu naše vizije, ukoliko naša vizija nije u stanju da promjeni nešto kod nas i naše okoline, čemu onda služi ta vizija? Možda posjedujemo odličnu ideju i viziju, ali ako samo sjedimo onda ona ničemu ne vrijedi. Sami sebe varamo ako mislimo da samo intelektualnim diskusijama, idejama koje se ne sprovode i stavovima kojima omalovažavamo realizaciju istih možemo nešto promijeniti.

S druge strane, diskutabilno je i to da li može postaviti pravu viziju tako odvojen od života, u svom svijetu ili živeći u getu. Misli i vizije koje nastaju u tom unutrašnjem svijetu bez iskustva i bez prakticiranja, u većini slučajeva donose štetu. Historija je, nažalost, prepuna negativnih misli proizašlih u nedostatku životnog iskustva. Paradigma vizije koja nastaje odjednom, zaustavljajući život, može proizvesti zastrašujuće posljedice. Uslijed toga, ispravna vizija se može ugnijezditi u život samo uz životno iskustvo. I razvoj islama je takav. Vjera islam nije samo apstraktna već se nastanila u život vezama sa konkretnim događajima.

Danas po pitanju stava, posla koji se treba obaviti, puta kojim se treba poći, i pored svega nismo u velikoj neizvijesnosti. Temeljne ideje su izvjesne. Danas su nam najaktuelnije teme proizvodi koji ne isu uporedo sa istočnom perspektivom i to što nam nisu u skladu diskurs i aktivnosti.

Međutim, život je sastavljen iz truda i imana. Kao jedno od značenja truda, džihad je u ratničkom  smislu rijetko potreban u današnje vrijeme. Umjesto toga, u svakodnevnom u životu sve što radimo, kako bismo postigli bolji rezultat, trebamo uložiti trud. Znači da nije dovoljno samo reći dobro već se zato trebamo i potruditi.

Ako se vratimo na pitanje koje smo postavili na početku, bez sumnje je ispravna perspektiva neizbježan faktor za postizanje cilja. Jer pogrešna vizija i pozicioniranje nas mogu odvući od našeg cilja i gurnuti u katastrofu. Pogrešno pozicioniranje, i pored dobrih namjera, može uništiti najbolje namjere i najljepša osjećanja. Ali ispravna vizija ili pozicioniranje  nas sami od sebe neće dovesti do cilja. Mi mislimo da je vizija na motor i da ako jednom počne da radi, tako će i nastaviti sama do cilja. Ali ispravna vizija je samo dobar početak. Ono što dovodi do cilja i do dobrog pozicioniranja te ono što dovodi do cilja su konkretni koraci i rad na postizanju cilja.

Zapitajmo se šta je naš najveći nedostatak koji se ne podudara sa ispravnom perspektivom i kojim se trebamo promijeniti sami? Da li probleme možemo riješiti tako što nećemo vidjeti sopstvene greške, što ćemo se orijentisati samo na tuđe pogreške? Ako ne ustanemo i ne zapalimo svijeću da li će kritike u vezi mraka osvijetliti tamu? Ovo će biti tema neke naredne analize.

 

 



Povezane vijesti