Globalna perspektiva 07

Turci u Zapadnoj Trakiji: Ne asimilaciji

Globalna perspektiva 07

Globalna perspektiva 07

Analiza dekana Fakulteta društvenih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula.

 

Turci u Zapadnoj Trakiji: Ne asimilaciji

Pomislite na trenutak kako se izjašnjavate (kao Njemci, Arapi, Turci, muslimani, hrišćani, ateisti i sl.) i da vam država u kojoj živite više od hiljadu godina kaže da „vi niste to što jeste“ i da vam kaže da „u toj zemlji na postoji vaša zajednica“.

Možda ćete reći da „Državu ne treba da interesuje kako se neki izjašnjavaju. I da je dužnost države da prihvati i da poštuje kako se njeni građani izjašnjavaju ili deklarišu. I da tako nešto se ne može desiti u stoljeću u kojem živimo“.

I mi bi željeli da možemo da vam odgovorimo da je takav fašistički i necivilizaciji stav ne postoji u stoljeću u kojem živimo i da možemo samo navoditi primjere i daleke prošlosti.

Ali nažalost to nije tačno. Ovo stanje se nastavlja u Grčkoj koja je danas članica EU. Već godinama se vodi borba osoba, koje više od hiljadu godina žive na ovim teritorijama kao muslimani i Turci, da se prizna njihov identitet i osnovna prava.

Ovdje govorimo o drami Turaka u Zapadnoj Trakiji. Turci u Zapadnoj Trakiji su živjeli u ovoj regiji i prije Osmanskog carstva. Nakon povlačenja Osmanlija iz regije, prava muslimanske turske manjine u Zapadnoj Trakiji uzeta su pod garanciju međunarodnim i bilateralnim sporazumima. Ali nažalost kada pogledamo implementaciju ovih sporazuma vidimo da su ova prava samo ostala na papiru. Danas želimo da se dotaknemo samo jednog od ovih prava koja se narušavaju.

Oštećena svijest

Naravno da su politička i kulturna prava, kao i sva prava i slobode su veoma važne i vrijedne. Ali pravo da se osoba izjasni kako želi i kako se osjeća je jedno na osnovnih ljudskih prava. Ovo je ontološko pravo. Prema 6. tački Univerzalne povelje o ljudskim pravima „Svako gdje god se nalazio ima pravo da bude priznat od strane pravog sistema“. Svaka osoba ima pravo da se sama izjasni o svom identitetu i to pravo ne pripada ni jednoj državi. Ne priznavanje identiteta ili pripadnosti jedne osobe isto je kao da negirate postojanje iste osobe.

Možda zbog toga Emil Maalouf u knjizi pod imenom „Smrtonosni identiteti“ kaže da identitet osobe se rađa iz mjesta gdje se dešavaju najveći napadi na osobu. Jer svaka osoba je spremna da uradi sve kako bi zaštitila identitet koji mu se negira. Najbolji primjeri su borbe prvih hrišćana i muslimana čiji su identiteti bili negirani na samom početku.

Turski identitet koji se negira

Zbog toga dešavanja oko identiteta Turaka u Zapadnoj Trakiji nisu ništa drugačija. Turska Unija u Ksantisu koja je osnovana 1927 godine bez problema je postojala sve do 1980-tih godina. 1983 godine zatvorena je zbog imenice Turska u naslovu. Zabranjen je rad ove unije. Udruženja je zatvoreno sa odlukom lokalnog suda i vrhovnog suda Grčke pod izgovorom da Zapadnoj Trakiji ne postoje Turci. Nakon toga pokrenut je sudski postupak na Evropskom sudu za ljudska prava. Evropski sud za ljudska prava je 2008 godine donio odluku u korist Turske unije. Ali prema grčkom pravosuđu ova odluka nije direktno stupila na snagu. Ponovo se mora pokrenuti sudski postupak na lokalnim sudovima. Turci iz Zapadne Trakije već deset godina vode borba u za implementaciju ove sudske odluke. Posljednje ročište u grčkoj je održano 9. februara2018 godine i opet nije postignut nikakav napredak. Već 35 godina se vodi borba da bi se ispravilo kršenje ovog osnovnog ljudskog prava. Turci iz zapadne Trakije već decenijama vode borbu u okviru zakona kako bi ostvarili svoje pravo. Očekuju pravdu od EU koja ne vrši potreban pritisak nad Grčkom. Na drugoj strani grčka vlada umjesto da radi na rješenju ovog problema ona još više povećava pritisak na Turcima u Zapadnoj Trakiji.

Dan nacionalnog otpora

29. januara 1988 godine održani su masovni protestu od strane Turaka iz zapadne Trakije protiv odluke lokanog suda koji je odbio da prizna postojanje Turaka. Ovaj dan je kasnije proglašen Dan nacionalnog otpora Turaka  u Zapadnoj Trakiji. Grčka vrši pritisak kako bi spriječila manifestacije koje se organizuju povodom ovog dana. 1990 godine na desetine hiljada osoba je i pored svih pritisak izašlo na ulice u znak protesta. Tokom protesta Grci su napali na Turke i tokom dva dana spaljene su radnje i kuće na stotine Turaka u Zapadnoj Trakiji i brojni Turci su teško ranjeni među kojima i izabrani muftija iz Ksantisa Mehmet Emin Aga i narodni poslanik Ahmet Faikoglu. Grčka policija je samo gledala sve ove događaje.

Da li se ovdje radi samo o negiranju turskog identiteta?

Nažalost problemi u Grčkoj nisu samo ograničeni na negiranje identiteta Turaka. I ako su prava Turaka uzeta pod garanciju sa bilateralnim sporazumima njima se uskraćuje pravo na izbor vjerskih predstavnika, sloboda vjeroispovijesti, ograničavaju se prava na imovinu, oduzeta je imovina koja pripada turskim fondacijama/Vakufima, uvedena su ograničena za obrazovanje na maternjem jeziku, i na desetine hiljada Turaka su izbačeni iz državljanstva.

Oni koji se detaljnije interesuju u vezi problema Turaka u zapadnoj Trakiji mogu pročitati izvještaj o kršenju ljudskih prava od strane Grčke koji je pripremljen od strane univerziteta Katip Čelebi na turskom, grčkom i engleskom jeziku.

Sva ova kršenja ljudskih prava dešavaju se u periodu kada je Turska restaurirala i otvorila crkvu Akdamar, kada je vratila imovinu manastira Mor Gabriel, kada je otvorena grčka škola na ostrvu Gokčeada, i nakon restauracije bugarske pravoslavne crkve u Istanbulu.

Ono što je ovdje najtužnije je da EU i međunarodne institucije ne sprovode nikakvu politiku protiv kršenja ljudskih prava od strane Grčke. Čak ova kršenja ljudskih prava nisu dovoljno poznata ni u islamskom svijetu.

Možda je još tužnije da i borci za ljudska prava u našoj zemlji nisu upoznati sa konstantnim kršenjima ljudskih prava u Grčkoj.

Nadamo se da će se broj izvještaja o kršenjima ljudskim prava u Grčkoj povećati kao i da će se smanjiti ova kršenja prava u Grčkoj.



Povezane vijesti