• Video galerija

Globalna perspektiva 5/18

prof.dr. Kudret Bulbula Kako se krize ne mogu riješiti?

Globalna perspektiva 5/18

Analiza dekana Fakulteta društvenih nauka na univerzitetu Yildirim Beyazit prof.dr. Kudreta Bulbula                     

Prošle sedmice smo se ukratko dotakli teme kako globalni akteri ne mogu riješiti regionalne teme. Danas ćemo o ovoj temi govoriti malo detaljnije.

U skorije vrijeme, ni u jednu zemlju u kojoj su međunarodne koalicije sastavljene od globalnih aktera ili predvođene globalnim akterima, nisu donijele stabilnost. Naprotiv, može se reći da se u regijama gdje su reagovali međunarodni akteri pojavila konstantne nestabilnost. Ove su zemlje većinom bile suočene sa više smrti, suza, velikih migracija, ekonomskih kriza, te su postale nepodobne za život.

Kratak sažetak kriza u iz bliske historije u kojima su učešće uzeli globalni akteri će na vidjelo iznijeti ovu surovu istinu.

Sovjetski Savez ne postoji, ali zato i pored mnogih boli i nedaća koje su se deşile, kriza u Afganistanu započeta od SSSR-a tj  Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika, još uvijek traje.

Tačno je da je Sadam bio diktatör i da su se pod njegovom vlašću doživljavale mnoge ozbiljne nedaće. Ali ako pogledamo na Irak sada u kome su djelovali globalni akteri, zapitat ćemo se koliko procenata Iračana bi izabralo da živi u sadašnjem Iraku, a ne u onom za vrijeme Sadama?

Koliko se Libijci nadaju u svijetlu budućnost poslije rasparčavanja i opustošivanja djelovanjem globalnih aktera?

A šta je sa Sirijom? Ko i kakvu budućnost može vidjeti u zemlji gdje su globalni akteri bili razlog pa je na hiljade ljudi ubijeno, gdje su kolijevke civilizacije poput Damaska i Halepa postali neprepoznatljivi?

Pakistan koji je platio najveću cijenu krize u Afganistanu je danasm pod prijetnjama SAD, oči u oči sa još većom krizom negoli je to slučaj bio predhodnih godina.

Koliko je spokoja bosanskim muslimanima donio Dejtonski sporazum koji je najmudriji lider čovječanstva Alija Izetbegović pod prijetnjama i uz ucjene potpisao? Srpski ubice koji su punili masovne grobnice bosanskim muslimanima su procesuirani u Međunarodnom sudu za ratne zločine, ali je zato Bosna postala rasparčana zemlja između Bošnjala, Srba i Hrvata u koju se ne može kročiti.  

Drama Rohingya/Arakanskih muslimana čije su kuće spaljene i koji su primorani na raseljavanje, ne privlači pažnju globalnih aktera i Međunarodne zajednice jer su izbjegli u Bangladeš i isuviše su daleko kako bi došli na Zapad.

Miješanjem globalnih aktera vidimo i šta se desilo sa Palestinom u posljednjih 100 godina; Palestinu čija se teritorija sve više umanjuje i Palestince koji kao da žive u zatvoru. Ovih primjera je nesumnjivo mnogo više…

Nažalost sve krize koje smo pomenuli se dešavaju na geografskim prostorima gdje se nalaze muslimani i ovakva situacija zahtijeva posebno obrazloženje i procjenu.

Zašto su problemi proizašli iz miješanja globalnih aktera stalni?

Možda je i osnovni razlog ovakvog stanja mentalitet globalnih aktera, to što na međunarodnu politiku ne gledaju kroz pravo, principe i pravdu već kroz profit. A za to je dokaz izjava EU reporterke za Tursku Kati Piri koja je rekla da teroristička organizacija PKK koja je ubila 40 000 ljudi za njih ne predstavlja prijetnju. Ovakav pristup je veoma zabrinjavajući jer oni smatraju da ne trebaju biti zabrinuti za teror ukoliko taj teror nije protiv njih. Naš mentalitet nije naviknut na ovakva shvatanja. Mi ni na jedan problem ne gledamo imperijalistički, nemamo pristup koji je sebičan, koji ne poznaje nikakve principe, koji ne bira sredstva kako bi postigao cilj i također nemamo pristup koji se koristi manipulacijama.  

U našem mentalitetu i našoj civilizaciji i u ratu postoje prava. Nisu prava ta koja se koriste kao oruđe u ratu već mi imamo shvatanja koja i za rat imaju pravne okvire. Vrijednosti i pravednost nisu indeksirani, ali globalni akteri bez sumnje imaju politički  pristup koji ne bira sredstva kako bi postigli cilj, pristup koji je baziran na profitu.

S tim u vezi, globalni akteri mogu lično biti izvor i razlog kriza u našoj regiji. Globalni akteri, često kako bi naudili jedni drugima, podržavaju krize u regijama.

Globalni akteri iako ne započnu krize, žele da se one nastave i produže, i u tom smjeru razvijaju politiku. Primjer za to je stav SAD u Siriji. Zbog velike kolicine oružja kojeg su globalni akteri prodali, krize u regionu vide kao šansu za trgovinski profit.

Sa druge strane, globalni akteri su samo privremeno u regiji, neće biti primorani da snose posljedice koje će nastupiti nakon krize.

S obzirom na gore navedeno, potrebno je traziti koaliciju u regiji koja prije svega neće naplaćivati za rješenja kriza u regiji. Nesumnjivo je da problemi ne nastaju samo zbog globalnih aktera. Često su razlozi reakcije globalnih aktera stavovi zemalja u regiji. U vezi sa tim, greške zemalja u regiji su tema za poseban članak. Ja govorim o metodi kojom bi se riješile krize u regiji i o ishodima upotrebe pogrešnih metoda.

Dok se god rješenje ne bude tražilo na nivou regije, zemlje u regiji će trpjeti štetu od strane globalnih aktera.

Možemo sa pravom kritikovati ekspanzionističke, rasističke i sektaške politike susjednih zemalja. Zbog politike ove vrste zemalja u regionu možemo se osećati uvrijeđeno povodom traganja za rješenjem krize u regiji.

Ali prema primjerima koje smo naveli, reagovanje globalnih aktera na krize u regiji, te iste krize i produbljuje. Krize koje bivaju sve trajnije dovode zemlje u regionu više podležnim za međunarodna reagovanja. Ovakva jedna situacija dovodi do toga da oni koji hiljadama godina žive na istim prostorima budu sve više jedni protiv drugih kao i do toga da područje na kome se nalaze gubi na vrijednosti.  Uslijed svega toga, krize u regiji se trebaju nastojati rješavati od strane zemalja u regiji i treba se upotrebiti ma šta da je za to potrebno.

 

 

 



Povezane vijesti